Ovu stranicu posvećujem skoliozi! Pročitajte kako su jedna kriva leđa postala putokaz u životu…

Skolioza je imala važnu ulogu u mom životu od djetinjstva pa sve do dan danas. Kao 12-godišnjakinji bila mi je djagnosticirana i od tada priča počinje, točnije u rano proljeće 1984.  Sjećam se tog prvog posjeta ortopedu i njegovog pitanja upućenog mojoj mami: “Gospođo, gdje ste do sada bili sa vašom kćeri?!” Stupanj deformacije bio je  tada preko 30 stupnjeva u lumbalnom i torakalnom djelu što se ubraja u srednje teške skolioze. Odmah sam dobila uputnicu za izradu korektivnog steznika kojeg sam kasnije nazivala “oklop”.

U tom ranom pubertetskom razdoblju jako teško mi je bilo prihvatiti činjenicu da ću non-stop morati nositi “oklop” i da ću redovito ići na terapije i vježbe.  Bila sam prilično žalosna i zabrinuta jer je u razgovoru sa ortopedom bilo spomenuto kako će mi skolioza tijekom života stvarati poteškoće sa disanjem i u trudnoći. A bila je spomenuta i eventualna operacija ako se stanje nastavi pogoršavati.

Eto, to je bio početak priče…

Nastavak priče je da sam negdje oko 20.-21. godine shvatila da bez redovitog vježbanja situacija sa mojim leđima neće biti dobra. Bolovi su bili izrazito jaki pogotovo između lopatica gdje je moja skolioza bila najizraženija. Kada ne bi vježbala bilo mi je nepodnošljivo sjediti i/ili stajati dulje vrijeme. I tada sam konačno našla oblik vježbanja koji mi je odgovarao i za što me nije trebalo tjerati da vježbam. Bio je to susret s jogom. Druženje sa jogom od tada do danas kontinuirano traje.  To je bio prvi dobar smjer na kojeg su me moja kriva leđa uputila! I zahvalna sam im.

Drugi smjer i putokaz koji je odredila skolioza bio je odabir mog zanimanja. Iako sam već završila srednju školu i bila u medicinskoj struci, još mi nije bilo sasvim jasno koje bi bilo moje pravo zanimanje. I onda mi se kroz nekoliko “slučajnih” (ništa nije slučajno!) susreta i priča konačno razbistrilo i posložilo – studij fizioterapije je ono što me zanima. Zanimalo me zašto i kako skolioza nastaje, zašto sam prolazila sve one terapije sa strujama, kako se još to stanje kralježnice može poboljšati… Godine 1999.  diplomirala sam kao viši fizioterapeut.

Paralelno sa studijem, tekla je druga zanimljiva priča. Pored grube, opipljive tjelesne strukture čovjeka zanimala me i ona finija, oku nevidljiva struktura  – ljudski energetski sustav. Krenula sam učiti shiatsu masažu i upoznavati se sa suptilnijom strukturom čovjeka koja ima neizmjeran utjecaj na zdravlje, uključujući i stanja kao što je skolioza. O tome bi se dao napisati cijeli roman, ali reći ću samo da sam uz shiatsu masažu moju kralježnicu i sebe samu počela osjećati potpunije, skladnije i integriranije.  Pored shiatsu masaže educirala sam se i iz područja makrobiotičke prehrane. I jedno i drugo neizmjerno mi je puno pomoglo da popravim stanje sa skoliozom i riješim neke svoje emocionalne i energetske probleme koji su kod osoba sa skoliozom, vjerujem, duboko potisnuti i  zakopani.

Ima  još niz detalja u cijeloj ovoj priči, ali priča bi tada potrajala. Zanimljivo je da sam se dugo opirala činjenici da moram živjeti sa skoliozom, ali kad sam je jednom prihvatila, uvidjela sam i sve dobrobiti koje su iz toga proizašle.

Danas, zajedno sa svojim partnerom vodim udrugu – Centar Spinal. Instruktorica sam joge koju već 9.  godinu vodim u Travnom. Vodim vježbe i na još dvije lokacije u Zagrebu. Uz  konstantan rad na sebi, cilj mi je doprijeti do što više osoba kojima moje iskustvo može pomoći u olakšanju tegoba sa kralježnicom. U vezi toga prvenstveno mislim na vježbe kao što su joga i posturalna terapija. Masaža i prehrana imaju također značajnu ulogu u poboljšanju našeg stanja sa kralježnicom, iskustvo mi je to definitivno potvrdilo.

Javite se slobodno sa pitanjima i prijedlozima! Možete me kontaktirati na: centarspinal@gmail.com ili na 091/522-0406.

Individualno savjetovanje koje uključuje i vježbe posturalne terapije provodim u svom prostoru u Zagrebu.

 Zahvaljujući ovoj stranici bloga, upoznala sam jednu divnu mamu koja se svim silama trudi pronaći najbolje rješenje za svoju kćer koja ima skoliozu. Nedavno je u jednom sarajevskom ženskom časopisu izašao članak o njenom osobnom iskustvu. Budući da ima puno roditelja koji su se našli u sličnoj situaciji (ili se tek budu), predložila sam da članak objavim na blogu kako bi više ljudi dobilo koju korisnu informaciju. Dakle, uz odobrenje autorice, evo njezine priče:

LIJEČIM KĆERKU OD SKOLIOZE, A NAŠI DOKTORI MI NE POMAŽU, ČAK SAM OPTUŽENA ZA NEMAR.

Skolioza je jedno od najčešćih oboljenja kičme. Sve je više djece s krivom kičmom, a roditelji to uglavnom zapaze u uznapredovalom stadiju, kada je liječenje dugotrajnije, a rezultati neizvjesniji.

Evo priče pedesetogodišnje Sarajke čija dvanaestogodišnja kćerka već četiri godine ima skoliozu:

Moja kćerka ima 12 godina, a prije četiri joj je na školskom sistematskom pregledu ustanovljena skolioza. Iako je od tada na terapiji, koja podrazumijeva nošenje korzeta i vježbe, te pod kontrolom ortopeda, stanje se drastično pogoršalo ulaskom u pubertet, pa je zakrivljenost kralježnice preko praznika sa 28 otišlo na preko 50 stupnjeva. Da sam prije četiri godine znala sve ovo što danas znam o skoliozi, uvjerena sam da bi problem do sada bio riješen i neskromno tvrdim da o skoliozi znam mnogo više od nekih ljekara. Zato bih željela preporučiti svim roditeljima čijoj je djeci dijagnosticirana skolioza da obavezno potraže više od jednog mišljenja, da bez obzira na eventualno neodobravanje ljekara budu uporni u pronalaženju najadekvatnijeg načina liječenja za njihovo dijete.

Isti RTG snimak kralježnice moje kćerke pogledala su dva ugledna ortopeda, jedan je izmjerio 45 stupnjeva, a jedan čak 60 i rekao da je operacija jedini izlaz ako ne želim da dijete završi u invalidskim kolicima, optuživši me za neodgovornost prema zdravlju vlastitog djeteta.

Odlazak u Zagreb

U kojem psihičkom stanju smo kćerka i ja bile nakon izlaska iz ordinacije, ne želim se prisjećati. Prekinula sam s liječenjem djeteta u Sarajevu i otišla na jednu zagrebačku kliniku, gdje je pristup i djetetu i zdravstvenom problemu mnogo ozbiljniji i temeljitiji. A tek sam na internetu našla nepresušan izvor informacija o tretiranju skolioze i saznala stvari koje mi za ove četiri godine nijedan ljekar nije spomenuo.

Najpotpuniji način konzervativnog liječenja skolioze je metoda Katharine Schroth, Njemice koja je umrla 1985., a liječenje i istraživanje su poslije nastavili njena kćerka i, danas, unuk. Dakle, u Njemačkoj se već tri generacije jedne porodice bave tim metodom koji kod nas niko ne poznaje i ne prakticira, a na cijelom području bivše Jugoslavije, točnije u Hrvatskoj, postoje samo dvije doktorice s licencom Klinike iz Bad Sobernheima koja nosi ime Katharine Schrot. Na tu kliniku bih najradije odvela kćerku, ali početna terapija zahtijeva trotjedni boravak, dan se plaća oko 100 eura, a samohrani sam roditelj. Nešto jeftinije je na klinici u Barceloni, gdje se radi po istoj metodi.

Uređaj bolji od rendgena

Naša djeca se svako malo upućuju na rendgensko snimanje kralježnice, a tek sam nedavno saznala da postoji fotometrijsko snimanje, pomoću uređaja 3D Formetric, koje je potpuno bezopasno, a pruža najvjerodostojniji snimak kralježnice. Prvi put mi je rečeno da dijete mora redovno kontrolirati zdravlje srca i kapacitet pluća, što mi je sad logično jer znam da se rebra s jedne strane krive i mogu pritiskati vitalne organe. Važno je uraditi mineralni status, kako bi se ustanovio eventualni nedostatak kalcija, zbog kojeg kosti mogu biti mekše i sklonije krivljenju. Važno je dijete naučiti da pravilno diše, ispravno stoji i sjedi i to – uvijek i u svakoj prilici, za kompjuterom, kada gleda televiziju, kada piše zadaću… Sve se to savlada za nekoliko dana i primjenjuje svakodnevno, jer ako dijete radi vježbe jedan sat dnevno, a tokom ostalih 23 sata je u položajima koji pogoršavaju stanje – vježbanje nema svrhe. Sve to je veoma logično, ali vam niko nikada nije rekao, tako da nije dovoljno samo odvesti dijete kod ljekara i prepustiti im liječenje.

Kada je skolioza u pitanju, roditelji mogu učiniti mnogo više za svoju djecu, a ja se nadam da za moju kćerku nije kasno i da ćemo upornim vježbanjem te pridržavanjem naučenim pravilima uspjeti izbjeći operaciju kičme. Ljekari kažu da je “skoro rutinska” i s malim postotkom komplikacija, ali vam niko ne može garantirati da će operacija vašeg djeteta proći u najboljem redu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s