Ocean Svjesnosti

Članak

Ovdje predstavljamo još jedno poglavlje iz hrvatskog izdanja knjige “Blaženstvo duše i nova Mehanika Sebstva” autora Petra Vojvodića i Filipa Dedija.

Ocean Svjesnosti

Sve što postoji  u univerzumu proisteklo je iz nekog centra/izvora svijesti. Ukupan izvor svega što postoji pa i izvor svih pojedinačnih stanja svijesti je svima nama dobro znana Svjesnost (Univerzalna Svijest, Bog, Otac, Izvor, Stvoritelj, Brahma – ili kako već želite).

Isto tako, sve što je poteklo iz Izvora vraća se Izvoru. Izvor je isto što i Uvir, sve je Jedno, sve je Um. Sve između Izvora i Uvira je život kakvim ga mi poznajemo, kretanje energije i zgušnjavanje materije nastale rascjepkanošću prvobitne svijesti.

U sveukupnnom Izvoru postoji originalna ideja o multipliciranju i širenju svijesti. Ovu ideju energija (Shakti, prana) svojom stvarateljskom snagom pretvara u nama znani pojavni univerzum i prirodni svijet pun realnog života. Gotovo nemoguće je predstaviti svu šarolikost i raspršenost kapljica svijesti nastalih iz oceana jedinstvene Svjesnosti kao i predstaviti bogatstvo života rođenog iz kozmičke maternice Shakti. Sve to potaknuto ili „oplođeno“ raznolikim vrstama svjesnosti!

Ovdje je potrebno naglasiti da ljudski um može/mora stvoriti prihvatljivu formu koja olakšava razumijevanje božanske sveukupnosti. Na taj način ljudski um si olakšava približavanje svoje svijesti Izvoru.

Od pamtivijeka ljudi su zamišljali božanske kreacije i rituale štovanja i tako približavali sebe Bogu (Svjesnosti) u cilju shvaćanja nadrealnog na ljudski način. Zato širom svijeta i postoji ogromno šarenilo pristupa univerzalnom božanskom a sve radi zadovoljenja ljudske potrebe za intimnošću sa Svjesnošću. Ljudski um je ujedno i zadnje (krajnje) stanje evolucije božanske Svjesnosti i u stanju je doživjeti atribute Svjesnosti kao što su užitak, blaženstvo i mir te ukupno znanje i svijest o besmrtnosti života. Osim ljudske svijesti ne postoji druga svijest u univerzumu ili u paralelnim univerzumima koja može potpuno doživjeti Svjesnost. Zbog toga je ljudska svijest krajnji mogući domet manifestacije Svjesnosti. I to kroz prosvjetljenje.

Na svom putu ka prosvjetljenju čovjek neminovno odlazi u svoju nutrinu ka svom unutrašnjem Izvoru. Ovaj involutivni proces, koji se odvija zajedno s evolucijom, čini razvoj ljudske svijesti. Moglo bi se reći da evolucijom čovjek dolazi do vanjskog izvora Svjesnosti a involucijom do svog unutrašnjeg izvora Svjesnosti. Rezultat takvog širenja i sažimanja svijesti je i multi svijet raznih formi i sadržaja nastao energetskim gibanjem i sažimanjem u univerzumu! Prosvjetljenje donosi konačno stanje mira u kojem više nije potrebno skupljanje ili sažimanje svijesti.

Ono što mi ovdje, kao naš mali prilog ljudskoj svijesti, možemo ponuditi jednostavna je vježba energetskog (meditativnog) doživljaja mira i spokoja kao osnovnog stanja unutar Svjesnosti.

Udobno se smjestite s uspravnim leđima, zatvorite oči i produbite i usporite disanje. Opustite muskulaturu kao i čitavo tijelo. Umjesto percepcije vanjskog svijeta organe percepcije okrenite unutra i doživite vaš unutrašnji svijet. U momentu naraslog spokoja i mira jednostavno afirmirajte (izrecite naglas):

„Moja je namjera Svjesnost u sebi i Svjesnost izvan sebe u polju Univerzalne Svjesnosti doživjeti u jedinstvu“,

„Moja je namjera doživjeti duboki mir“.

Zatim petnaestak minuta ostanite u meditaciji doživljavajući mir kao prvobitno stanje Svjesnosti i vratite se u normalno budno stanje. Na taj način se jednostavno programira jedinstvo subjekta i objekta u nekom polju zbivanja (ovdje je Svjesnost) i transcendira vlastita svijest o tome. Željeni četvrti element (turiya) novi je transcendentni doživljaj još dublje svjesnosti dubokog mira u Sebi.

Trijada

Ovdje bi spomenuli trijadu (trimurti, triniti, trojstvo) božanske svijesti onako kako ju tumače sveti tekstovi istoka. Prisjetite se na trenutak kreatora u sebi. Kreator je naš program stvaranja (Brahma) bez kojeg ne bi bilo ništa na svijetu pa tako i u našem mikrokozmosu. I samo si dajmo oduška kreiranju i opažanju božanskog u sebi i izvan sebe! Ali, uz obveznu napomenu da stvaranje ne ide bez uništenja stvorenog (Shiva) i procesa između, odnosno održavanja postojećeg stanja (Vishnu). Na ljudskom nivou svijesti ovo je najlakše objasniti kao rođenje, život i smrt.

Realizacija ovih svijesti se ne bi mogla desiti da ne postoji istovjetni energetski aspekti ženske trijade (tridevi) koji odgovaraju navedenom muškom. Saraswati, Lakshmi i Parvati odgovaraju trolistu navedenih božanskih svijesti i predstavljene su kao njihove dinamičke partnerice.

Usvajanje i prepoznavanje ovog trojstva bazične svijesti u nama je bitno za lakše razumijevanje ponekad drastičnih realizacija ta tri procesa na mikro planu u sebi ili na makro planu u vanjskom svijetu. Iako su sve tri svijesti (stvoritelj, održavatelj i uništavatelj) u svakom trenutku prisutne one ipak djeluju kao mijene, naizmjenično pojačavajući ili slabeći svoje djelovanje. Naglašene procese stvaranja (nastajanje i bujanje svega potrebnog i nepotrebnog, pa i onoga što nije u skladu s našim uvjerenjima), konzerviranje istoga i prividno usporavanje života oko nas a najviše periodična masovna uništenja teško je prihvatiti bez znanja o ovoj trijadi svijesti.

Sva tri ova programa/svijesti su u skladu/jedinstvu unutar nas i uz mali napor i pozornost, svakodnevno možemo opaziti tri procesa na djelu. Ovakva svjesna opažanja koja kao objektivni promatrač vršimo, vježbaju našu nevezanost i sposobnost razlikovanja prikladnog od neprikladnog (viveka).

Na ovom mjestu želimo ukazati i na tri točke svijesti u ljudskom energetskom polju koje izravno utječu na transparentnost trostruke svijesti u nama. Tri točke o kojima govorimo su tri čvora (granthi, knots) čije stanje i čistoća utječu na proces kontinuiranog odvijanja stvaranja, održavanja i rušenja.

Njihova lokacija je slijedeća: prvi čvor, koji korespondira Brahminoj svijesti ili stvoritelju, lociran je kod korijenske čakre. Drugi čvor koji odgovara svijesti Vishnua je kod srčane čakre i treći čvor za Shivinu svijest je kod šeste čakre.

Stanje ovih čvorova izravno utječe na stanje kandi (kunde). Kande su matematički male točke iz kojih se pojavljuje prana u polje svake čakre odakle teče u kanale (meridijane). Zamislite kande kao raskrižja u nekom gradu obavijena smogom i maglom koji otežavaju prolaz vozilima (praničke ekipe ili vozila duše) i njihova skretanja jer magla zaklanja semafore. Odrađeni (oćišćeni) i osviješteni energetski čvorovi u našem radu izgledali su kao katovi gradskih garaža na kojima je prolaz našeg vozila na određenom katu garaže štitio pranički čuvar.

Često pojavljivanje simboličnih puteva i vozila, njihov izgled, stanje i način kretanja objašnjavamo trenutkom na životnom putu svake inkarnirane duše. Kvaliteta ovih slika izravno govori o stanju samog klijenta i naročito o stanju njegove duše. O samom vozilu duše u kasnijem poglavlju.

Ocean i kapljica

Svaka pojedinačna ljudska svijest, ili inkarnirana duša jivaatma, sastavni je dio univerzalnog polja Paraatma (kako ih nazivaju istočni tekstovi). Polje Paraatme ili „po naški“ polje Vrhduše ili Nadduše, izvor je svih dobrobiti kojima težimo. Nepresušni je izvor obilja na svim nivoima uključujući tjelesno zdravlje na fizičkom nivou. Izvor je empatije i blaženstva na emocionalnom nivou, čistoće intelekta na mentalnom nivou i mira i širine duha na spiritualnom nivou!

Svakoj pojedinačnoj duši ili božanskoj iskri, kako se često naziva, data je mogućnost vlastitog doživljaja nabrojanih kvaliteta stanja svijesti Vrhduše.

Zbog toga su božanske iskrice u svom evolutivnom procesu stvorile bezbroj vlastitih, različitih životnih formi. Svaku za sebe fascinantnu i originalnu s mogućnošću doživljaja i dijeljenja navedenih dobrobiti s drugima! Raznolikost života na Zemlji je božanska koliko i jedinstvo na nebu. Jednom riječju – harmonija svekolike zemaljske raznolikosti. Takav pristup objašnjava šarolikost ljudskih doživljaja, učenja i puteva ka Bogu (Svjesnosti) i opravdanost svakoga od njih.

Svako ljudsko biće inkarnacijom dobija materijalni djelić Vrhduše i po životnom putu ga osvještava. Neka duhovna učenja ga čak tumače kao nemjerljivo malu tvar koja je “10 000 puta manja od presjeka vlasi kose”. Nije li to bozon za kojim tragaju u Švicarskim Alpama?!

U našem radu u Mehanici Sebstva najčešće korištena metaforička slika Svjesnosti u pojedinačnoj ljudskoj svijesti (jednostavna slika razumljiva svima) pored božanske iskre bila je prispodoba o oceanu i kapljici.

Polje Vrhduše smo predstavljali kao ocean, a pojedinačne duše kao kapljice. Kapljice imaju iste karakteristike kao ocean što je u skladu s Hermetičkim načelima „kako gore, tako dolje” i „sve je um”. Iako je prividno odvojena od oceana svaka pojedinačna kapljica je u mogućnosti doživjeti sve atribute oceana. S ljudske točke gledišta to znači mogućnost svakog čovjeka da se samorealizira (prosvjetli).

Proučavanju strukture i funkcija same kapljice kao sinonima za autentično ljudsko energetsko polje, posvetili smo najveći dio ove knjige. Proučiti mikrokozmos kapljice dovodi nas u mogućnost spoznaje oceana kao izvora svega što postoji.

Sama raznolikost i originalnost individualnih osobina pojedinaca (kapljica) nas je uvijek iznova fascinirala. Mogućnost individue da osvijesti sebe drugačijeg od drugih i dovođenje takvog specijalnog sebe u zajedničko polje sa univerzalnim osobinama je i bio cilj našeg rada. Odustajanje od „ograničenog“ Sebe i doživljaj „istovjetnog“ Sebe je duboko utjecao na svijest klijenta i dovodio ih do katarze i transcendencije svijesti.

Na taj način svatko „postaje Bog” u svom pojedinačnom mikrokozmosu unutar univerzuma i kao takav je dio Svjesnosti te dijeli s drugima mir, užitak i blaženstvo. Do tada je prisiljen participirati u polju iluzije (maya) kroz svoj vlastiti ego i njegov individualni (ograničeni) um koji ga podržava i daje mu lažnu slike vlastite „specijalnosti“ i odvojenosti.

Ta lažna važnost „osobnosti“ izražena kroz ekstremnu posebnost, skoro je nepremostiva razlika između oceana i kapljice jer govori o prividnoj odvojenosti koja lažno podržava težnju kapljice za samostalnošću. Ipak, u presudnom trenutku evolucije kapljica shvaća da se treba vratiti u ocean koji ju je stvorio. Tada spoznaje da samo gubitkom individualnosti može doživjeti potpuno oslobođenje i prvobitno, originalno stanje svijesti. Stoga povratak pojedinačne ljudske svijesti u okrilje potpunog, sveukupnog i beskrajnog oceana univerzalnog blaženstva postaje svačiji životni imperativ.

Ujedinjenje s Izvorom je najdublja čežnja u svima nama. Samo ostvarenje jedinstva sa Svjesnošću (Bogom) kao izvorom svega, u potpunosti nas može zadovoljiti. U univerzalnoj svijesti  oceana, gdje se gubi svaka individualnost, kapljica svijesti u potpunosti manifestira samu sebe. Zato “utapanje” kapljice u oceanu, prema našim slikama u radu s klijentima, djeluje kao drugarsko i prijateljsko prihvaćanje ostalih kapljica koje svoga “kolegu” ili “kolegicu” dočekuju grljenjem i tapšanjem po ramenu, upravo onako kako se dočekuje netko tko je inicijalno prihvaćen u određenu sredinu.

U takvim momentima predanosti i posvećenosti klijenata smo doživjeli i situacije „priskakanja“ u pomoć dijela drugih kapljica kao energetsku potporu i pomoć jedna drugoj. Ta neočekivana, nesebična pomoć sličnih kapljica u trenutku kad je trebalo dodatno „zapeti“, pogotovu u radu na proboju svijesti kroz tamnu stranu klijenta, itekako je olakšala transcendiranje dubokih unutrašnjih blokada. I na ovaj način se očituje podržanost i privrženost univerzuma u našim teškim situacijama.

Ovdje treba napomenuti kako se drugarski i prijateljski odnos između kapljica može (treba) razviti čak do ljubavnog odnosa i intimnosti, jer samo u stanju potpunog stapanja na svim nivoima moguće je dijeljenje orgazmičkog blaženstva.

U samom osvitu postojanja pojavila se “ćudljiva želja” uspavanog oceana, zatalasala se iz dubine i uzburkala površinu. S površine su se odvojile kapljice, evoluirale i nakon mnogo eona poželjele se vratiti natrag u ocean. Na taj način se zadovoljila primarna želja oceana (svijesti) da stvori kretanje (energiju) i privid odvojenosti od samog sebe kako bi se spoznao u samostvorenom ogledalu. Tako se zadovoljila i primarna želja kapljice da se osamostali, sakupi iskustva i evoluira do svog zenita. U vrhuncu svog ukupnog razvoja (koga predstavljaju i rezultati spoznaje kroz svoj vlastiti ego i odvojeni individualni um) kapljica uviđa da  joj ego i individualni um nisu dovoljni da spozna samu sebe kao svoju najdublju božansku prirodu. Profilirajući ih i odbacujući kao nedostatne, involuira u sebe gdje konačno shvaća da je “kod kuće” najbolje.  Tako se vraća svom izvoru – oceanu.

Konačni rezultat viđene slike o prihvaćanju kapljice u oceanu je i česta slika prelijevanja vode iz oceana u sva polja, svjetove i dimenzije – uz doživljaj orgazmičkog blaženstva. Rijeka preljevanja, slično ustavama i kaskadama označavala je dotok univerzalne energije u polja i dimenzije klijenta na kojima smo radili. I ponekad se prelijevanje završavalo u bazenu ili otkrivalo sliku bazena čiste prane, gdje bi se klijenti pojedinačno ili grupno okupali i regenerirali. Ove krasne slike su odavale osjećaj uzvišenog slavlja i neopisivog blaženstva kod „kupača“.

 

 

 

Self Mechanics 101 – about the book

Članak

Introduction to Self Mechanics

Self Mechanics 101, the book I wrote with Dedi is out here on Lulu.com 
(now the second edition only).

Soon it will be available via Amazon and other big catalogs and
meanwhile I want to whet your appetite: get the introduction and the
first chapter as .pdf file – free. You can download it here on Self Mechanics web site

This book was written to present the basic concepts of spiritual,
mental, personal and energy growth, and to show you how
to start growing.

We believe that Self Mechanics, or rather the mechanics of your deep
inner authentic Self, is the first step towards your intentions and goals.

It is a belief that exploring your inner Self is a complex although
usually quite meaningful process which takes years to study and
apply successfully.

However, we would like to motivate you with this book, and
encourage you to deepen your understanding through your own
practice and other means.

Please be aware of the fact that each person has positive and
negative influences in this process, and therefore in their lives. The
challenge is to accept and overcome the negative influences, so
that we can really focus on the positive traits.

In this book, we will openly outline and advocate how to deal with
both influences, and because of that, parts of it may be difficult to
accept.

Any advice given is meant to be an aid to any person taking
responsibility for his or her own life. The ultimate decision rests with each individual.

Just for the record: that all being said, the authors and the publisher
accept no liability for any adverse effects of this book.

Sincerely yours,

Petar Vojvodić

Blaženstvo duše

Članak

Objavljujemo dva poglavlja iz knjige „Blaženstvo duše i Mehanika Sebstva“, od autora Petra Vojvodića i Filipa Dedija koja će uskoro biti tiskana i moći će se naručiti!

Blaženstvo duše

baloni2Svatko tko je u jednom trenutku krenuo putem razvoja duhovnosti i istraživačkog poniranja u samog sebe, sigurno je naišao na enigmu zvanu duša.

Poznati pojmovi: jiva, „utjelovljena duša“,duhovna duša“, „uvjetovana duša“, „prodana duša“ i sl., samo bi još dodatno zagolicali i dali na važnosti same teme. Svakodnevni izrazi “oduševljen”, dati si “oduška”, “duša od čovjeka”, velikodušnost ili malodušnost, pokazuju nam sveprisutnost i udomaćenost te teme i na svakodnevnoj razini života.

Citati i aforizmi pokazuju što su genijalni umovi govorili o duši kroz povijest pa, citirajući samo neke, imamo:

“Ne budite ravnodušni, jer ravnodušnost je smrt za ljudsku dušu” (M. Gorki),

“Duša ima boju ljudskih misli” (M. Aurelije),

“Riječi su lijek duši koja pati” (Eshil),

“Ljepota je odlika tijela kao što je vrlina odlika duše” (R. W. Emerson).

Pokušati opisati, proučiti i razumjeti dušu staro je koliko i ljudski rod. Ali, univerzalni opis duše je moguć samo kroz istinski doživljaj stanja Vrhduše (Paraatme) odnosno pravog izvora svih duša. Sve škole koje proučavaju dušu slažu se u jednome: inkarnirana duša prolazi proces svoje tranzicije. Na putu nakon „odvajanja“ od matične Vrhduše ili oceana blaženstva, pojedinačna duša ili kapljica, evoluira, širi se i raste do svoga zenita kada započinje povratak. Želja za povratkom u svoj Izvor odakle je potekla utkana je duboko u samoj želji duše za odvajanjem od Izvora. Podsvjesno iskustvo izvornog blaženstva Vrhduše pojedinačna duša nosi sa sobom tokom čitave svoje evolucije i traga za njim. Prisjećanje iskustva prvobitnog blaženstva pomaže duši u najtežim trenucima tranzicije i trasira joj put bila ona svjesna toga ili ne.

Ako se pojedinačna duša vrednuje i tumači po kvantiteti i kvaliteti doživljaja Vrhduše onda bi najbliži takav doživljaj u ljudskoj svijesti bio univerzalni doživljaj mira, blaženstva, užitka, sreće, zadovoljstva, radosti i empatije – ukratko univerzalni doživljaj zajedničke dobrobiti za čitav ljudski rod.

Otklon od ove univerzalne skale iskustva božanskoga, najbolje opisuje i definira trenutno stanje pojedinačne duše. Nedostatak ovih doživljaja govori o patnji i uvjetovanosti duše i dovodi do bolesti i fizičke smrti, dok prisutnost istih doživljaja govori o slobodi i prosvijetljenosti pojedine duše.

Vozilo

ancient-chariot-clipart-1Počet ćemo s metaforom koja je preuzeta iz najstarijih svetih spisa istoka, ali s malo modernijim prikazom.

Ona prikazuje dušu kao putnika u vozilu gdje vozilo predstavlja fizičko-materijalno tijelo. Vozač tog vozila je inteligencija, um predstavlja sistem kontrole i upravljanja nad vozilom, a konjske snage u vozilu su neobuzdanih pet organa percepcije. Neobuzdanima se ovdje dodaje i ego kojega um mora obuzdati i rafinirati. Loše stanje ovih čimbenika može štetiti sigurnoj i ugodnoj vožnji duše kroz fizički život i rad na njihovom poboljšavanju je bitan dio Mehanike Sebstva.

Gledajući na ovaj način, dobivene slike su govorile ne samo o duši,  (njeno stanje je produkt ove konstelacije), nego i o intelektu, emocijama i osjećajima koje napajaju vozilo kao gorivo. Oblici vozila su govorili o snazi, brzini, zdravlju i sposobnosti tijela potrebnog za put. Intelekt koji vozi dušu je govorio o stanju, izučenosti, vještini pa i ostalim osobinama koje treba imati odmoran, siguran i odgovoran vozač. Sama duša je predstavljala putnika te smo, ovisno o raznim okolnostima, imali vesele, preplašene i uspavane putnike,  čak i duše koje nisu bile u vozilu.

Tumačenje ove metaforične slike koristili smo kao jednu od potrebnih dijagnoza stanja duše klijenta. Ono nas je upućivalo na budući način intervencije kao i objekt intervenciju unutar ove konstelacije. Sve to je vodilo neposrednoj promjeni stanja subjekata unutar vozila i olakšanju putovanja same duše.

Slijedeća metafora koja može dati zanimljivu sliku ljudske duše je mjesto i funkcija unutrašnjeg gumenog dijela kožne nogometne lopte koji – slučajno ili ne – nosi naziv “dušica”.

Unutrašnja dušica razvija volumen lopte do optimalnih granica koji se štiti ali i ograničava vanjskom kožom lopte.  Ako damo prostora mašti ne krije li se ovdje odlična usporedba s ljudskom dušom? Naime, ako gumenu dušicu shvatimo kao fini, nezaštićeni dio lopte kojemu treba omotač za zaštitu od vanjskih utjecaja i tu zamisao prenesemo na ljudsku dušu – dobivamo zanimljivu usporedbu.  Zbog svoje finoće i ranjivosti, razvijajući se na grubom, zemaljskom planu, ljudska duša dobiva omotač od ljudskog tijela. Slično vanjskoj koži lopte koja štiti dušicu, tijelo štiti ljudsku dušu dajući joj mogućnost prilagodbe i sigurnost života na fizičkoj razini. Ovo je prijeko potrebno, jer bez fizičkog tijela duša ne može ostvariti svoj ukupni potencijal na svojoj krajnjoj razini postojanja.

Pet tradicionalnih omotača (koshe) koji ovijaju dušu ponekad su bili predmet našeg gledanja i moguće ih je pročistiti. Nakon čišćenja omotači postaju prozirni i samo ostaju vidljive zamišljene granice između omotača. Ovdje ćemo usput napomenuti da pet omotača, onako kako ih tumače drevni istočni tekstovi, zaklanjaju i određuju (umanjuju ili potenciraju) svijest o sebi kao fizičkom biću, zatim remete ukupni doživljaj prane te doživljaj svijesti intelekta i uma (formiranje ego svijesti) i na kraju, što je najvažnije, blokiraju doživljaj blaženstva.

U većini škola psihospiritualne reintegracije i praktičnih duhovnih tehnika, opće prihvaćena uloga duše je da na zemaljskoj razini, kroz životno iskustvo, iskusi i ostvari trajni užitak, zadovoljstvo, blaženstvo, mir i svoje potpuno oslobođenje. Sama slika stanja duše u našem radu s klijentima, uz sliku Sebstva, najdublje je opisivala stanje svijesti klijenta i određivala prioritete u daljnjem radu.

Ukupna slika ljudske duše iz našeg iskustva Mehanike Sebstva najtočnije je označavala upravo stanje svijesti klijenta u odnosu na centre svijesti (chakre) i obrnuto. Tako je nesigurna i izgubljena duša upućivala na problem u korijenskoj čakri, žalosna i izmučena duša na problem u četvrtoj čakri, radosna duša je upućivala na pročišćenu svijest grlene čakre ili uzdizanje svijesti kroz nju, itd. O energetskim centrima (ili centrima svijesti) znanih iz istočnih tekstova kao čakre puno više u kasnijim poglavljima uz napomenu da je duhovni napredak nemoguć bez ispravnog rada i aktivnih čakri.

 

UČENIK

Članak

duh u drvetuDavno jednom, ljudi su zatražili od Višnua univerzalni lijek za njihove nevolje, bolesti i patnju. On im je rado pomogao inkarnirajući svoju višeglavu kobru u duhovnog učitelja koji im je trebao prenijeti znanje o univerzalnoj svijesti. Poslani učitelj okupio je 1000 učenika s namjerom da im prenese božansko znanje,  ali pod jednim uvjetom: učenici su trebali ostati s druge strane zavjese koju je postavio između sebe i njih. Primopredaja znanja je trajala i trajala i jedan mladić se u jednom momentu morao udaljiti zbog svojih prirodnih potreba. Na ostale učenike je to djelovalo kao znak za slobodnijim ponašanjem i znatiželjom i nedugo zatim nekolicina ih je iz radoznalosti razderala zastor koji ih je dijelio od učitelja. No, svi prisutni učenici su tada spaljeni i pretvoreni u pepeo. Učitelj je bio tužan i razočaran zbog neplaniranog  i nemilog događaja. Tada se, nakon obavljene nužde, iznenada pojavio mladić zbunjen prizorom. Učitelj je pomislio, no dobro, ako sam i izgubio 999 učenika makar mi je ostao ovaj mladić i njemu ću prenijeti znanje, ali ponovo pod jednim uvjetom. Mladić je morao postati duh koji visi na drvetu i oslobođenje će imati kada makar jednom učeniku prenese dobiveno znanje. Tako je duh sa drveta svakom prolazniku pokušao prenijeti svoje znanje, ali bi uvijek, prije ili kasnije nešto pošlo po zlu, ili učenici nisu znali odgovore na pitanje ili nisu mogli do kraja spoznati znanje i duh bi morao ubiti i progutati učenika. I to je trajalo godinama i godinama. Učitelj je, gledajući to, postajao sve tužniji i tužniji te je iz samilosti jednog dana sam očajnom duhu postao učenikom. Konačno, duh je prenio sve svoje znanje jednom učeniku. Oslobođenje je doživio onoga trenutka kada je znanje vratio svome izvoru, a do tada je morao više puta žrtvovati (ubiti) svoj vlastiti ego.

Sažeto iz Yoga sutre Patanjali

DIJAMANT

Članak

dijamantNeki bogataš je rekao svome slugi: „Odnesi ovaj dijamant na tržnicu kod raznih trgovaca i saznaj koja mu je vrijednost i cijena. Odnesi ga prvo kod prodavača povrća.“ Sluga je učinio kako mu je rečeno. Trgovac je proučavao dijamant sa svih strana i na kraju rekao:“ Brate, za njega ti mogu dati devet kilograma patlidžana.“ Na pokušaj cjenjkanja trgovac povrćem je ostao pri svome tvrdeći da je njegova ponuda iznad tržišne cijene. Sluga se vratio svome gospodaru i izvijestio o ponudi od devet kilograma patlidžana na što se gospodar nasmijao i rekao: „Odnesi ga sada kod trgovca tkaninama. Prodavač se bavi samo povrćem, što on zna o dijamantu. Trgovac tkaninama ima više novca pa da vidimo koliko će on ponuditi.“ Sluga je otišao kod trgovca tkaninama i rekao mu: „Hoćete li kupiti ovaj dijamant? Koliko biste dali za njega?“ Trgovac mu je, razgledajući dijamant, odgovorio: „Da, ovo je fini komad. Od njega se može napraviti dobar prsten. Dat ću vam devetsto rupija za njega.“  Na pokušaj sluge da povisi cijenu makar na tisuću rupija trgovac je odgovorio da je čak ponudio više nego dijamant vrijedi na tržištu i da je to njegova zadnja ponuda. Sluga se smijući vratio gospodaru i ispričao o trgovčevoj ponudi. I gospodar se nasmijao i rekao: „ Sada ga odnesi kod zlatara.“ Zlatar je pogledao dijamant i odmah rekao: „Dat ću vam sto tisuća rupija za njega.“

Cijena se nudi u skladu s nečijim kapitalom. Da li svi mogu shvatiti nepodijeljenog Satchitanandu i prepoznati Božansku inkarnaciju? Neki ga smatraju za običnog čovjeka, neki za sveca a samo nekolicina ga prepoznaje kao Božansku inkarnaciju.

Iz priča Sri Ramakrishne

PODUZETNOST

Članak

PODUZETNOSTZapitajte se ovo: „Da li sam ikada pokušao učiniti nešto što nitko drugi nije učinio?“ To je polazna točka u primjeni poduzetnosti. Ako nisi razmišljao tako duboko, tada si isti kao stotine drugih koji misle da ne mogu raditi drugačije nego što već čine. Oni su poput mjesečara: sugestije koje dolaze iz njihove podsvijesti dale su im svjesnost od jedne konjske snage. Ako si kroz život prolazio u tom mjesečarskom stanju tada se moraš probuditi afirmacijom: „Ja posjedujem najveći ljudski kvalitet – poduzetnost. Svako ljudsko biće ima neku iskru snage kojom može stvoriti nešto što još nikada nije stvoreno. Ipak, lako se može biti zaveden smrtno ograničavajućom svjesnošću koja prožima svijet, ako sebi dozvolimo da nas okolina hipnotizira!“

Što je to poduzetnost? To je kreativna snaga u tebi, iskra Neograničenog Kreatora. Ona ti može dati snagu da stvoriš nešto što još nikada nitko nije stvorio. Ona te tjera da činiš stvari na nov, drugačiji  način. Sposobnosti poduzetne osobe mogu biti spektakularne poput meteora. Prividno stvarajući iz ničega, takva osoba pokazuje da ono što je naizgled nemoguće može postati moguće primjenom ogromne pronalazačke snage Uma.

Onaj koji stvara ne čeka priliku, okrivljujući okolnosti, sudbinu i bogove. On koristi prilike ili ih stvara čarobnim štapićem svoje, volje, truda i pronicljivom snagom razlučivanja. Čim pomisliš ispravnu misao, razvij je. Neki ljudi maju dobre ideje, ali nemaju upornosti da ih promisle i ostvare. Moraš posjedovati ustrajnost i hrabrost i misliti: „Neću dopustiti da se moja ideja ne dovrši. Možda neću doći do cilja u ovom životu, ali ću se potruditi.“ Razmišljaj i djeluj, razmišljaj i djeluj. Na taj način ćeš razviti snagu uma. Svaka ideja je maleno sjeme ali joj moraš pomoći da izraste.

Prije nego se upustiš u važne pothvate sjedi mirno, umiri čula i misli i duboko meditiraj. Tada će te voditi kreativna snaga Uma. Stvaraj mentalne nacrte za male stvari i nastavi ih materijalizirati sve dok se ne ostvare i tvoji veliki snovi.

Kad god želiš nešto stvoriti nemoj zavisiti od vanjskog izvora; uđi duboko u sebe i potraži onaj Beskonačni Izvor. Sve metode poslovnih uspjeha, svi pronalasci, sve muzičke vibracije, sve nadahnute misli i literarna djela zapisana su u Božijim analima.

Iz učenja Paramahansa Yoganande

ČOKOLADA

Članak

sufijska pričaStarome sufijskom učitelju došla je žena sa svojim malim djetetom i rekla mu: „Već sam umorna od ovog dječaka, jede previše slatkiša i bojim se da će se razboljeti, da će mu propasti zubi. Uz to, stalno ga nešto boli, jede samo slatko i ništa drugo. Molim vas, učinite nešto. Znam da će poslušati ono što mu vi kažete”. Učitelj je pogledao dječaka i rekao ženi: „Dođite za tjedan dana”. Žena se jako iznenadila, jer kad god bi došla da ga upita nešto o životu, smrti, inkarnaciji, Bogu, nebu i paklu, on bi bio spreman odmah odgovoriti. Sada se radilo o tako bezazlenoj sitnici; samo je trebalo narediti dječaku da ne jede čokoladu a za to mu je potrebno sedam dana! Pomislila je: „Ovi sufijski učitelji su pomalo ludi. Nije mi jasno zašto moram čekati tjedan dana”.

Kada je došla poslije sedam dana, učitelj je rekao: „Žao mi je. Vratite se za dva tjedna, još nisam spreman ništa reći”. Na to se čak i dječak iznenadio. Kada su se vratili poslije dva tjedna, učitelj je pogledao dječaka i rekao: „Možeš to postići”. Dječak je upitao: „Zašto su vam bila potrebna tri tjedna samo da biste mi to rekli?”. Učitelj je odgovorio: „Zato jer i ja volim slatkiše. Morao sam pokušati i vidjeti mogu li bez njih, kako bih ti inače mogao objasniti? To bi bila laž. A teško je, znam”. Dječaka je učitelj počeo sve više i više zanimati. Žena je rekla: „Mogli ste mu samo narediti, nije trebalo da dokazujete”. Učitelj je odgovorio: „Ne mogu govoriti o nečemu što nisam sam iskusio. Nikada nisam izgovorio nešto što nisam iskusio, jer kada to učiniš izgovoreno izgubi nešto; u njemu uopće nema istine”. Učitelj je još dodao: „Kada čovjek govori iz vlastitog iskustva to prodire duboko. Ja sam to znao. Pogledao sam te u oči i osjetio da bi ti to mogao brže učiniti. Ja sam star čovjek, ja sam slab. Meni su trebala tri tjedna. Ti si mlad, možeš to postići za jedan dan!”.

Iz kolekcije Osho Rajneesha.