Sreća i partnerski odnos

Članak

SREĆA I PARTNERSKI ODNOS

sretan parStremiti ka sreći i kako je dostići predmetom je rasprava otkako postoji ljudski rod. Međutim rasprava je donijela mnogo više nejasnoća nego preciznih objašnjenja koja bi mogla biti od koristi u svakodnevnom životu. Posebno su zanimljivi bili pokušaji uključivanja želje za srećom i dostizanjem stanja sreće u duhovni razvoj i samorealizaciju. Ovdje ćemo se osvrnuti i na sreću u partnerskim odnosima i objasniti zablude vezane za sam koncept sreće. Važno je napomenuti da je želja za srećom zapravo želja za apstraktnim konceptom i mentalnom konstrukcijom koja se pojavljuje iz individualnog uma i ega. Stoga, koncept sreće nije nešto što se može lako izmjeriti i definirati. Sreća je subjektivna reakcija na okolnosti, što u krajnjem slučaju ovisi o osobnim očekivanjima i nečijoj subjektivnoj reakciji na vanjsko okruženje. Želja za srećom nije želja za nečim „stvarnim“ ili „opipljivim“, već je to prije želja za nečim što postoji u mašti kao protuteža ili zamjena za zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost, a izvire iz osobnog karmičkog tereta. Ovdje je također važno spoznati da su svi koncepti, uključujući i sreću, regulirani hermetičkim principom ritma, dok zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost nisu. Princip ritma navodi: “Sve teče unutra i van. Sve ima svoje mijene. Sve stvari rastu i padaju. Klatno se manifestira u svemu. Mjera zamaha klatna udesno je mjera zamaha ulijevo. Ritam kompenzira“. Primjenom principa ritma postaje jasnim da sreću prati nesreća i da što je veća sreća otklon klatna na drugu stranu će biti veći.

Suprotno sreći, koja proizlazi iz individualnog uma i ega, zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost proizlaze iz autentičnog uma. Partneri koji imaju uspješne odnose i veze su skinuli potragu za srećom „sa dnevnog reda“. Oni intuitivno spoznaju da je sreća apstraktni koncept i da je nemoguće održati sreću, te se radije fokusiraju na stvarne stvari kao što su prevladavanje određenih blokada, bolje međusobno komuniciranje te preoblikovanje zadovoljstva u ljubav i zatim ljubavi u intimnost i radost. Ako partneri spoznaju ove činjenice oni neće činiti nerazumne zahtjeve jedno prema drugome ili imati nerazumna očekivanja. Oni će spoznati da užitak, ljubav, intimnost i radost nikad nisu bili ovisni o vanjskim okolnostima već o odnosu prema sebi samima. Zapravo napuštanjem jalove potrage za srećom, partneri u vezi se mogu usmjeriti na stjecanje znanja i vještine koja će unaprijediti njihova polja svjesnosti i energije. Stjecanjem znanja i vještine i predajući sebe ciljevima koji su u skladu s njihovom dharmom te odabirom prikladnih djelatnosti, partneri mogu povećati svoj doživljaj Univerzalne svjesnosti i autentičnog univerzuma koji od tamo proizlazi.

Za kraj je važno još jedanput napomenuti da su sreća i nesreća kvalitete koje se pojavljuju iz kolektivnog polja maye. Poriv za srećom i ostajanjem u stanju sreće može navesti osobe da se drže za situacije koje ih čine sretnima. Ali, okolnosti koje su ih učinile sretnima jednom se moraju promijeniti i kad se to desi mora se prigrliti – nada. Na nesreću, kad osoba prigrli nadu, mora odbaciti prisutnost u sadašnjosti iz koje se jedino može doživjeti užitak, ljubav, intimnost i radost, i prigrliti budućnost, gdje je sreća daleko od garantirane. Građenje života na sadašnjoj nadi predstavlja ozbiljan problem partnerima koji teže intimnoj vezi. Nada ne samo da gura osobu u budućnost nego je veže za vanjsko okruženje i gura iz svog osobnog prostora odakle se užitak, ljubav, intimnost i radost pojavljuju.

(Prema učenju K. Sherwooda).

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s