Priča za kraj godine…

Članak

PRIČA ZA KRAJ GODINE…

Priča započinje prvim susretom nekog mladića i učitelja. Mladić zamoli učitelja da ga primi za učenika. Učitelj prihvati pod jednim uvjetom: prije negoli započnu, mladić mora u društvu učitelja poći na jedrenje. On uzbuđeno prihvati. Slijedećeg dana, napustivši sigurnost luke, oni zajedno isplove. Putovanje započinje mirno i bez osobitih događaja, ali uskoro vjetar ojača i kako dani prolaze oni jedre sve brže i plove sve dalje. Tokom plovidbe učenik zaboravlja na svoj donedavni jad. Zanesen uzbuđenjima i pustolovinom, mnogim nepoznatim mjestima i novim doživljajima, on zaboravlja svoju izvornu namjeru, ali u njemu ostaje trag nezadovoljstva.  Uskoro, obnove mu se čežnje, ovoga puta još snažnije.

Kako dani prolaze učitelj opaža sve veći mladićev nemir. Konačno, jednoga dana daleko od kopna vjetar utihne, a učitelj smota jedro i brod prepusti strujama. Zatim upita mladića: „Zašto si pošao sa mnom na ovo putovanje? Tek zbog pustolovine ili je još nešto posrijedi, nešto duboko u tebi što te  k meni privuklo? Da li su te privukle pustolovine i uzbuđenje ili te dovela neka unutrašnja čežnja za jedinstvom?“. Mladić ništa ne odgovori. „Jedrenje nije dio pouke“, nastavi starac. “Doveo sam te ovamo kako bih mogao započeti s poukom. Morao sam te izbaviti iz nemira i tvojih loših navika. Dovukao sam te ovamo da bi ti zaboravio i odrekao se svojih starih sklonosti. Očekivao sam da shvatiš kako su stvari koje si napustio nebitne. Tvoja sreća nije ovisila o njima. Međutim, još uvijek si nezadovoljan, a razlog je u tome što se nisi promijenio. Poteškoće su ostale iste, a najveću poteškoću predstavljaš ti sam! Da bi postigao cilj, moraš nešto u sebi promijeniti. Bespogovorna vladavina tvog ega mora prestati i tvoje zbiljsko ja, ono JA JESAM, mora doći do izražaja. Samoostvarenje, ono za čime najviše žudiš, oduvijek se postizalo tek vlastitom predajom. A sada, baci pogled na more. Ti si poput njega, ali vlastiti ego ne dozvoljava ti da priđeš samome sebi. More je sve; more i ti jedno ste, ono SVE, sve je što je ikada bilo ili će biti. Moraš napustiti svoj ego i uroniti u more. Predaj mu se i tek tada izbjeći ćeš bol u izdvojenosti, te postići jedinstvo i mir.“

Nakon trenutaka oklijevanja, učenik odgovori: „Želim samo ono što vi već imate, želim slobodu.“ Poput bljeska, starac uhvati mladića i baci ga u more. Mladić pljusne i smjesta započne divlje lamatati rukama. U panici, zaboravi sve što mu je starac rekao i očajnički pokuša doplivati do broda.

Učitelj mu dovikne: „Ne gubi pouzdanje i ne prepuštaj se strahu.“ Ali mladić ga nije mogao čuti. Mislio je samo na svoj spas. Naposljetku, dohvati brodski bok i više ga ne ispusti iz ruku. Učitelj mu nevoljko pomogne da se uspne na palubu. Mladić se na neko vrijeme povuče u trup broda. Dugo nisu progovorili ni riječi. Starac je sjedio za kormilom i upravljao brodom prema kopnu. Nakon što su stigli u luku, starac pristane uz obalu. Konačno progovore. Starac reče: „Valja naučiti mnogo stvari na ovom svijetu, ali sve je to tek priprema. Cilj sveukupnog učenja jest samoostvarenje i ponovno zadobivanje jedinstva. Jedinstvo se postiže predajom i to je, na kraju, jedina stvar vrijedna posjedovanja. Naučio si mnogo toga, ali ovo nisi. Još uvijek robuješ svom egu. Još uvijek tobom upravljaju strahovi i želje. Brzo učiš, ali cilj ti i dalje izmiče. Ti si još uvijek „ti“. A sada idi. Mene više ne trebaš. Vrati se u svijet i neka ti on bude učiteljem. Možda u njemu pronađeš svoje „ja“.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s