O duši

Članak

O DUŠI

O dušiRad na duši nezaobilazan je dio vlastitog duhovnog napretka. Što je duša i kako ju doživjeti? Postoji više pristupa učenju o duši a najčešći je da je utjelovljena (inkarnirana) duša skup osobnosti koje se manifestiraju kroz tijelo kao „vozilo duše“, tj. odnosi se na cijelo biće ili osobu. Duša, grčki „psykhe“, obično se povezuje sa ženskim dijelom energetskog polja i manifestira se kroz emocije i osjećaje. Postoje 4 autentične emocije (ljutnja, strah, bol i radost) i više desetaka autentičnih osjećaja koji se pojavljuju kada vitalna energija protječe našim energetskim poljem. O duši su pisali mnogi, a mi ćemo ovdje iskoristiti prostor da citiramo rodonačelnika zapadne metafizike Hermesa Trismegistosa citatima iz knjige „Opomena duši“.

…“Duša dolazi na ovaj svijet kako bi stekla sposobnost razlikovanja i uvid. Ovdje prispjela ona, međutim, zapostavlja svoj zadatak, zaboravlja suštinsko i biva obuzeta dobrima ovog svijeta, i zbog svega toga ona zaboravlja cilj svoga postojanja na zemlji. Čovjek se pogrešno služi svojim čulima jer preko njih ne može dobiti uvid, iako je ovaj svijet ipak mjesto na kojem se može spoznati istina. Vidljivi oblici koje opažaju čula doduše prolaze, ali su oni sjenke i slike života koji je uistinu vječan.“

…“Znaj i ovo, postoje tri stvari koje su u svojim različitim oblicima kvareće: mnogoboštvo, nepravednost i žudnja za čulnim užitkom. One izviru iz jednog korijena, naime ljubavi prema ovom svijetu. Dakle, izbjegavaj ih i bježi od njih kao ptica od lovčeve mreže. Uspjet ćeš izbjeći mnogoboštvo ako budeš dopustila da te vodi jedinstvo. Ako se želiš sačuvati od nepravde onda dopusti da te vode uvid, čistoća i postojanost. Ako ne odgovoriš na čulni užitak, oslobodit ćeš se gorčine, bojazni, straha, brige, neznanja i želje za posjedovanjem.“

…“Ti si, o dušo, rođena iz jednog posebnog stabla. Ti si grana tog stabla. Koliko god da je grana udaljena od stabla ipak ostaje veza i sklad između stabla i grane. Svoju hranu dobivaš od stabla. Ako se, međutim, nešto postavi između stabla i grane, veza i hrana bivaju prekinute. Tada se grana mora osušiti i umrijeti. Razmisli o tome, o dušo, i u svom biću učvrsti to da si predodređena vratiti se svome Tvorcu. On je stablo iz koga rasteš. Zato odstrani svu prljavštinu i sav teret materijalnog svijeta, tako da nestane ono što te sprječava da se vratiš svom unutrašnjem uzvišenom svijetu, svom stablu, svom porijeklu.“

…“Jedan vojnik koji je pobijeđen u ratu, spuštajući svoje oružje i predajući se neprijatelju, biva zarobljen. Vojnik koji se bori i brani odbijajući da se pokori, biva ubijen. Tako svaka duša koja uroni u materiju doživljava ili zarobljeništvo ili smrt. Onoj koja izabere zarobljeništvo predstoji dugo mučenje i ropstvo. Tko izabere smrt umire da bi živio. Umirući on ponovo zadobiva istinski život i biva sačuvan od poniženja, zarobljeništva i obeščašćenja.“

Evo i nekoliko citata poznatih:

Spinoza: „Duše se ne pobjeđuju oružjem nego ljubavlju“,

Demokrit: „Čovjek se treba više brinuti za dušu nego za tijelo“,

Eshil: „Riječi su utjeha za dušu“,

F. Bacon: „Šutnja je odmor za dušu“,

M Gorki: „Ravnodušnost je smrt za dušu“,

Shakespeare: „Ljubav ne gleda očima već dušom, zato je krilati Amor na slikama slijep“.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s