SIDDHI

Članak

SIDDHI

hod po vodi

Siddhi (moći, čuda) su nezaobilazni u duhovnom napretku. Ne postoji duhovni aspirant koga  nisu zaintrigirale zavodljive natprirodne moći i čudesa koja se pojavljuju i nude na njegovom putu ka samorealizaciji. Tako se u istočnjačkoj duhovnoj tradiciji pojavljuju Osam moći (Ashta siddhi) koja govore o nadilaženju prostora i vremena i o moći apsolutne vlasti i posjedovanja. Poznate su i druge vrste moći opisane u svetim spisima i koje općenito govore o nadilaženju dualnosti, bola i patnje koji proizlaze iz vezanosti za dualni univerzum. U zapadnim duhovnim učenjima pojavljuju se „darovi“, nama svima poznate sposobnosti iscjeljivanja, vidovitosti, telepatije, telekineze i sl. Bilo kako bilo, moći su dostupne ljudskoj svijesti i to u zavisnosti od nivoa razvoja i duhovne čistoće. Kao i sve ostalo s čime smo okruženi i što nam je ponuđeno tako su i moći predodređene našim odnosom i vezanošću prema njima.  Nebrojeni su slučajevi njihovog korištenja u svrhu veličanja i romantiziranja ega u potpunoj suprotnosti s dharmom i mokshom. Potrebno je naglasiti da je sve za što je naš ego vezan potrebno otpustiti i predati Univerzalnoj svjesnosti jer samo tako se oslobađa naš put ka samorealizaciji. Evo što o tipičnoj vezanost za jednu od moći govori veliki učitelj Meher Baba u svojoj knjizi „Bog govori“:

man_flying„Postoje yogini (oni koji slijede sustavni put ezoterijskog znanja) koji mogu da vise u zraku za vrijeme dok su privremeno u samadhiju (transu). Ima nekih koji mogu hodati po vodi, ili letjeti bez ikakvih vanjskih pomagala, pa ipak sve to nije nikakav znak ili dokaz da su iskusili božansku ljubav. Prema duhovnim mjerilima ova čuda nemaju baš nikakvu vrijednost. Zapravo, čuda koja prikazuje prosječni yogin ne samo da su dijametralno suprotna u odnosu na spiritualnu stazu već su stvarna prepreka u duhovnom razvoju pojedinca. Slijedeći događaj iz života jednog hindu učitelja pokazuje s kojom su se ravnodušnošću savršeni učitelji, koji su otjelovljenje Istine, odnosili prema prikazivanju čuda.

Učitelj je jednog dana čekao na obali rijeke mali splav koji prevozi putnike s jedne obale na drugu za izuzetno malu svotu novca, tj. za jednu annu (novčić). Ugledavši ga kako čeka, jedan yogi mu priđe i doslovno hodajući po vodi prijeđe na drugu obalu. Vrativši se na isti način natrag, on reče – Ovako je mnogo jednostavnije, zar ne? Osmjehnuvši se učitelj mu odgovori – Da, i vrijedi manje od cijene vožnje splavom, jedne anne!“

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s