Blaženstvo duše

Članak

Objavljujemo dva poglavlja iz knjige „Blaženstvo duše i Mehanika Sebstva“, od autora Petra Vojvodića i Filipa Dedija koja će uskoro biti tiskana i moći će se naručiti!

Blaženstvo duše

baloni2Svatko tko je u jednom trenutku krenuo putem razvoja duhovnosti i istraživačkog poniranja u samog sebe, sigurno je naišao na enigmu zvanu duša.

Poznati pojmovi: jiva, „utjelovljena duša“,duhovna duša“, „uvjetovana duša“, „prodana duša“ i sl., samo bi još dodatno zagolicali i dali na važnosti same teme. Svakodnevni izrazi “oduševljen”, dati si “oduška”, “duša od čovjeka”, velikodušnost ili malodušnost, pokazuju nam sveprisutnost i udomaćenost te teme i na svakodnevnoj razini života.

Citati i aforizmi pokazuju što su genijalni umovi govorili o duši kroz povijest pa, citirajući samo neke, imamo:

“Ne budite ravnodušni, jer ravnodušnost je smrt za ljudsku dušu” (M. Gorki),

“Duša ima boju ljudskih misli” (M. Aurelije),

“Riječi su lijek duši koja pati” (Eshil),

“Ljepota je odlika tijela kao što je vrlina odlika duše” (R. W. Emerson).

Pokušati opisati, proučiti i razumjeti dušu staro je koliko i ljudski rod. Ali, univerzalni opis duše je moguć samo kroz istinski doživljaj stanja Vrhduše (Paraatme) odnosno pravog izvora svih duša. Sve škole koje proučavaju dušu slažu se u jednome: inkarnirana duša prolazi proces svoje tranzicije. Na putu nakon „odvajanja“ od matične Vrhduše ili oceana blaženstva, pojedinačna duša ili kapljica, evoluira, širi se i raste do svoga zenita kada započinje povratak. Želja za povratkom u svoj Izvor odakle je potekla utkana je duboko u samoj želji duše za odvajanjem od Izvora. Podsvjesno iskustvo izvornog blaženstva Vrhduše pojedinačna duša nosi sa sobom tokom čitave svoje evolucije i traga za njim. Prisjećanje iskustva prvobitnog blaženstva pomaže duši u najtežim trenucima tranzicije i trasira joj put bila ona svjesna toga ili ne.

Ako se pojedinačna duša vrednuje i tumači po kvantiteti i kvaliteti doživljaja Vrhduše onda bi najbliži takav doživljaj u ljudskoj svijesti bio univerzalni doživljaj mira, blaženstva, užitka, sreće, zadovoljstva, radosti i empatije – ukratko univerzalni doživljaj zajedničke dobrobiti za čitav ljudski rod.

Otklon od ove univerzalne skale iskustva božanskoga, najbolje opisuje i definira trenutno stanje pojedinačne duše. Nedostatak ovih doživljaja govori o patnji i uvjetovanosti duše i dovodi do bolesti i fizičke smrti, dok prisutnost istih doživljaja govori o slobodi i prosvijetljenosti pojedine duše.

Vozilo

ancient-chariot-clipart-1Počet ćemo s metaforom koja je preuzeta iz najstarijih svetih spisa istoka, ali s malo modernijim prikazom.

Ona prikazuje dušu kao putnika u vozilu gdje vozilo predstavlja fizičko-materijalno tijelo. Vozač tog vozila je inteligencija, um predstavlja sistem kontrole i upravljanja nad vozilom, a konjske snage u vozilu su neobuzdanih pet organa percepcije. Neobuzdanima se ovdje dodaje i ego kojega um mora obuzdati i rafinirati. Loše stanje ovih čimbenika može štetiti sigurnoj i ugodnoj vožnji duše kroz fizički život i rad na njihovom poboljšavanju je bitan dio Mehanike Sebstva.

Gledajući na ovaj način, dobivene slike su govorile ne samo o duši,  (njeno stanje je produkt ove konstelacije), nego i o intelektu, emocijama i osjećajima koje napajaju vozilo kao gorivo. Oblici vozila su govorili o snazi, brzini, zdravlju i sposobnosti tijela potrebnog za put. Intelekt koji vozi dušu je govorio o stanju, izučenosti, vještini pa i ostalim osobinama koje treba imati odmoran, siguran i odgovoran vozač. Sama duša je predstavljala putnika te smo, ovisno o raznim okolnostima, imali vesele, preplašene i uspavane putnike,  čak i duše koje nisu bile u vozilu.

Tumačenje ove metaforične slike koristili smo kao jednu od potrebnih dijagnoza stanja duše klijenta. Ono nas je upućivalo na budući način intervencije kao i objekt intervenciju unutar ove konstelacije. Sve to je vodilo neposrednoj promjeni stanja subjekata unutar vozila i olakšanju putovanja same duše.

Slijedeća metafora koja može dati zanimljivu sliku ljudske duše je mjesto i funkcija unutrašnjeg gumenog dijela kožne nogometne lopte koji – slučajno ili ne – nosi naziv “dušica”.

Unutrašnja dušica razvija volumen lopte do optimalnih granica koji se štiti ali i ograničava vanjskom kožom lopte.  Ako damo prostora mašti ne krije li se ovdje odlična usporedba s ljudskom dušom? Naime, ako gumenu dušicu shvatimo kao fini, nezaštićeni dio lopte kojemu treba omotač za zaštitu od vanjskih utjecaja i tu zamisao prenesemo na ljudsku dušu – dobivamo zanimljivu usporedbu.  Zbog svoje finoće i ranjivosti, razvijajući se na grubom, zemaljskom planu, ljudska duša dobiva omotač od ljudskog tijela. Slično vanjskoj koži lopte koja štiti dušicu, tijelo štiti ljudsku dušu dajući joj mogućnost prilagodbe i sigurnost života na fizičkoj razini. Ovo je prijeko potrebno, jer bez fizičkog tijela duša ne može ostvariti svoj ukupni potencijal na svojoj krajnjoj razini postojanja.

Pet tradicionalnih omotača (koshe) koji ovijaju dušu ponekad su bili predmet našeg gledanja i moguće ih je pročistiti. Nakon čišćenja omotači postaju prozirni i samo ostaju vidljive zamišljene granice između omotača. Ovdje ćemo usput napomenuti da pet omotača, onako kako ih tumače drevni istočni tekstovi, zaklanjaju i određuju (umanjuju ili potenciraju) svijest o sebi kao fizičkom biću, zatim remete ukupni doživljaj prane te doživljaj svijesti intelekta i uma (formiranje ego svijesti) i na kraju, što je najvažnije, blokiraju doživljaj blaženstva.

U većini škola psihospiritualne reintegracije i praktičnih duhovnih tehnika, opće prihvaćena uloga duše je da na zemaljskoj razini, kroz životno iskustvo, iskusi i ostvari trajni užitak, zadovoljstvo, blaženstvo, mir i svoje potpuno oslobođenje. Sama slika stanja duše u našem radu s klijentima, uz sliku Sebstva, najdublje je opisivala stanje svijesti klijenta i određivala prioritete u daljnjem radu.

Ukupna slika ljudske duše iz našeg iskustva Mehanike Sebstva najtočnije je označavala upravo stanje svijesti klijenta u odnosu na centre svijesti (chakre) i obrnuto. Tako je nesigurna i izgubljena duša upućivala na problem u korijenskoj čakri, žalosna i izmučena duša na problem u četvrtoj čakri, radosna duša je upućivala na pročišćenu svijest grlene čakre ili uzdizanje svijesti kroz nju, itd. O energetskim centrima (ili centrima svijesti) znanih iz istočnih tekstova kao čakre puno više u kasnijim poglavljima uz napomenu da je duhovni napredak nemoguć bez ispravnog rada i aktivnih čakri.

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s