Ocean Svjesnosti

Članak

Ovdje predstavljamo još jedno poglavlje iz hrvatskog izdanja knjige “Blaženstvo duše i nova Mehanika Sebstva” autora Petra Vojvodića i Filipa Dedija.

Ocean Svjesnosti

Sve što postoji  u univerzumu proisteklo je iz nekog centra/izvora svijesti. Ukupan izvor svega što postoji pa i izvor svih pojedinačnih stanja svijesti je svima nama dobro znana Svjesnost (Univerzalna Svijest, Bog, Otac, Izvor, Stvoritelj, Brahma – ili kako već želite).

Isto tako, sve što je poteklo iz Izvora vraća se Izvoru. Izvor je isto što i Uvir, sve je Jedno, sve je Um. Sve između Izvora i Uvira je život kakvim ga mi poznajemo, kretanje energije i zgušnjavanje materije nastale rascjepkanošću prvobitne svijesti.

U sveukupnnom Izvoru postoji originalna ideja o multipliciranju i širenju svijesti. Ovu ideju energija (Shakti, prana) svojom stvarateljskom snagom pretvara u nama znani pojavni univerzum i prirodni svijet pun realnog života. Gotovo nemoguće je predstaviti svu šarolikost i raspršenost kapljica svijesti nastalih iz oceana jedinstvene Svjesnosti kao i predstaviti bogatstvo života rođenog iz kozmičke maternice Shakti. Sve to potaknuto ili „oplođeno“ raznolikim vrstama svjesnosti!

Ovdje je potrebno naglasiti da ljudski um može/mora stvoriti prihvatljivu formu koja olakšava razumijevanje božanske sveukupnosti. Na taj način ljudski um si olakšava približavanje svoje svijesti Izvoru.

Od pamtivijeka ljudi su zamišljali božanske kreacije i rituale štovanja i tako približavali sebe Bogu (Svjesnosti) u cilju shvaćanja nadrealnog na ljudski način. Zato širom svijeta i postoji ogromno šarenilo pristupa univerzalnom božanskom a sve radi zadovoljenja ljudske potrebe za intimnošću sa Svjesnošću. Ljudski um je ujedno i zadnje (krajnje) stanje evolucije božanske Svjesnosti i u stanju je doživjeti atribute Svjesnosti kao što su užitak, blaženstvo i mir te ukupno znanje i svijest o besmrtnosti života. Osim ljudske svijesti ne postoji druga svijest u univerzumu ili u paralelnim univerzumima koja može potpuno doživjeti Svjesnost. Zbog toga je ljudska svijest krajnji mogući domet manifestacije Svjesnosti. I to kroz prosvjetljenje.

Na svom putu ka prosvjetljenju čovjek neminovno odlazi u svoju nutrinu ka svom unutrašnjem Izvoru. Ovaj involutivni proces, koji se odvija zajedno s evolucijom, čini razvoj ljudske svijesti. Moglo bi se reći da evolucijom čovjek dolazi do vanjskog izvora Svjesnosti a involucijom do svog unutrašnjeg izvora Svjesnosti. Rezultat takvog širenja i sažimanja svijesti je i multi svijet raznih formi i sadržaja nastao energetskim gibanjem i sažimanjem u univerzumu! Prosvjetljenje donosi konačno stanje mira u kojem više nije potrebno skupljanje ili sažimanje svijesti.

Ono što mi ovdje, kao naš mali prilog ljudskoj svijesti, možemo ponuditi jednostavna je vježba energetskog (meditativnog) doživljaja mira i spokoja kao osnovnog stanja unutar Svjesnosti.

Udobno se smjestite s uspravnim leđima, zatvorite oči i produbite i usporite disanje. Opustite muskulaturu kao i čitavo tijelo. Umjesto percepcije vanjskog svijeta organe percepcije okrenite unutra i doživite vaš unutrašnji svijet. U momentu naraslog spokoja i mira jednostavno afirmirajte (izrecite naglas):

„Moja je namjera Svjesnost u sebi i Svjesnost izvan sebe u polju Univerzalne Svjesnosti doživjeti u jedinstvu“,

„Moja je namjera doživjeti duboki mir“.

Zatim petnaestak minuta ostanite u meditaciji doživljavajući mir kao prvobitno stanje Svjesnosti i vratite se u normalno budno stanje. Na taj način se jednostavno programira jedinstvo subjekta i objekta u nekom polju zbivanja (ovdje je Svjesnost) i transcendira vlastita svijest o tome. Željeni četvrti element (turiya) novi je transcendentni doživljaj još dublje svjesnosti dubokog mira u Sebi.

Trijada

Ovdje bi spomenuli trijadu (trimurti, triniti, trojstvo) božanske svijesti onako kako ju tumače sveti tekstovi istoka. Prisjetite se na trenutak kreatora u sebi. Kreator je naš program stvaranja (Brahma) bez kojeg ne bi bilo ništa na svijetu pa tako i u našem mikrokozmosu. I samo si dajmo oduška kreiranju i opažanju božanskog u sebi i izvan sebe! Ali, uz obveznu napomenu da stvaranje ne ide bez uništenja stvorenog (Shiva) i procesa između, odnosno održavanja postojećeg stanja (Vishnu). Na ljudskom nivou svijesti ovo je najlakše objasniti kao rođenje, život i smrt.

Realizacija ovih svijesti se ne bi mogla desiti da ne postoji istovjetni energetski aspekti ženske trijade (tridevi) koji odgovaraju navedenom muškom. Saraswati, Lakshmi i Parvati odgovaraju trolistu navedenih božanskih svijesti i predstavljene su kao njihove dinamičke partnerice.

Usvajanje i prepoznavanje ovog trojstva bazične svijesti u nama je bitno za lakše razumijevanje ponekad drastičnih realizacija ta tri procesa na mikro planu u sebi ili na makro planu u vanjskom svijetu. Iako su sve tri svijesti (stvoritelj, održavatelj i uništavatelj) u svakom trenutku prisutne one ipak djeluju kao mijene, naizmjenično pojačavajući ili slabeći svoje djelovanje. Naglašene procese stvaranja (nastajanje i bujanje svega potrebnog i nepotrebnog, pa i onoga što nije u skladu s našim uvjerenjima), konzerviranje istoga i prividno usporavanje života oko nas a najviše periodična masovna uništenja teško je prihvatiti bez znanja o ovoj trijadi svijesti.

Sva tri ova programa/svijesti su u skladu/jedinstvu unutar nas i uz mali napor i pozornost, svakodnevno možemo opaziti tri procesa na djelu. Ovakva svjesna opažanja koja kao objektivni promatrač vršimo, vježbaju našu nevezanost i sposobnost razlikovanja prikladnog od neprikladnog (viveka).

Na ovom mjestu želimo ukazati i na tri točke svijesti u ljudskom energetskom polju koje izravno utječu na transparentnost trostruke svijesti u nama. Tri točke o kojima govorimo su tri čvora (granthi, knots) čije stanje i čistoća utječu na proces kontinuiranog odvijanja stvaranja, održavanja i rušenja.

Njihova lokacija je slijedeća: prvi čvor, koji korespondira Brahminoj svijesti ili stvoritelju, lociran je kod korijenske čakre. Drugi čvor koji odgovara svijesti Vishnua je kod srčane čakre i treći čvor za Shivinu svijest je kod šeste čakre.

Stanje ovih čvorova izravno utječe na stanje kandi (kunde). Kande su matematički male točke iz kojih se pojavljuje prana u polje svake čakre odakle teče u kanale (meridijane). Zamislite kande kao raskrižja u nekom gradu obavijena smogom i maglom koji otežavaju prolaz vozilima (praničke ekipe ili vozila duše) i njihova skretanja jer magla zaklanja semafore. Odrađeni (oćišćeni) i osviješteni energetski čvorovi u našem radu izgledali su kao katovi gradskih garaža na kojima je prolaz našeg vozila na određenom katu garaže štitio pranički čuvar.

Često pojavljivanje simboličnih puteva i vozila, njihov izgled, stanje i način kretanja objašnjavamo trenutkom na životnom putu svake inkarnirane duše. Kvaliteta ovih slika izravno govori o stanju samog klijenta i naročito o stanju njegove duše. O samom vozilu duše u kasnijem poglavlju.

Ocean i kapljica

Svaka pojedinačna ljudska svijest, ili inkarnirana duša jivaatma, sastavni je dio univerzalnog polja Paraatma (kako ih nazivaju istočni tekstovi). Polje Paraatme ili „po naški“ polje Vrhduše ili Nadduše, izvor je svih dobrobiti kojima težimo. Nepresušni je izvor obilja na svim nivoima uključujući tjelesno zdravlje na fizičkom nivou. Izvor je empatije i blaženstva na emocionalnom nivou, čistoće intelekta na mentalnom nivou i mira i širine duha na spiritualnom nivou!

Svakoj pojedinačnoj duši ili božanskoj iskri, kako se često naziva, data je mogućnost vlastitog doživljaja nabrojanih kvaliteta stanja svijesti Vrhduše.

Zbog toga su božanske iskrice u svom evolutivnom procesu stvorile bezbroj vlastitih, različitih životnih formi. Svaku za sebe fascinantnu i originalnu s mogućnošću doživljaja i dijeljenja navedenih dobrobiti s drugima! Raznolikost života na Zemlji je božanska koliko i jedinstvo na nebu. Jednom riječju – harmonija svekolike zemaljske raznolikosti. Takav pristup objašnjava šarolikost ljudskih doživljaja, učenja i puteva ka Bogu (Svjesnosti) i opravdanost svakoga od njih.

Svako ljudsko biće inkarnacijom dobija materijalni djelić Vrhduše i po životnom putu ga osvještava. Neka duhovna učenja ga čak tumače kao nemjerljivo malu tvar koja je “10 000 puta manja od presjeka vlasi kose”. Nije li to bozon za kojim tragaju u Švicarskim Alpama?!

U našem radu u Mehanici Sebstva najčešće korištena metaforička slika Svjesnosti u pojedinačnoj ljudskoj svijesti (jednostavna slika razumljiva svima) pored božanske iskre bila je prispodoba o oceanu i kapljici.

Polje Vrhduše smo predstavljali kao ocean, a pojedinačne duše kao kapljice. Kapljice imaju iste karakteristike kao ocean što je u skladu s Hermetičkim načelima „kako gore, tako dolje” i „sve je um”. Iako je prividno odvojena od oceana svaka pojedinačna kapljica je u mogućnosti doživjeti sve atribute oceana. S ljudske točke gledišta to znači mogućnost svakog čovjeka da se samorealizira (prosvjetli).

Proučavanju strukture i funkcija same kapljice kao sinonima za autentično ljudsko energetsko polje, posvetili smo najveći dio ove knjige. Proučiti mikrokozmos kapljice dovodi nas u mogućnost spoznaje oceana kao izvora svega što postoji.

Sama raznolikost i originalnost individualnih osobina pojedinaca (kapljica) nas je uvijek iznova fascinirala. Mogućnost individue da osvijesti sebe drugačijeg od drugih i dovođenje takvog specijalnog sebe u zajedničko polje sa univerzalnim osobinama je i bio cilj našeg rada. Odustajanje od „ograničenog“ Sebe i doživljaj „istovjetnog“ Sebe je duboko utjecao na svijest klijenta i dovodio ih do katarze i transcendencije svijesti.

Na taj način svatko „postaje Bog” u svom pojedinačnom mikrokozmosu unutar univerzuma i kao takav je dio Svjesnosti te dijeli s drugima mir, užitak i blaženstvo. Do tada je prisiljen participirati u polju iluzije (maya) kroz svoj vlastiti ego i njegov individualni (ograničeni) um koji ga podržava i daje mu lažnu slike vlastite „specijalnosti“ i odvojenosti.

Ta lažna važnost „osobnosti“ izražena kroz ekstremnu posebnost, skoro je nepremostiva razlika između oceana i kapljice jer govori o prividnoj odvojenosti koja lažno podržava težnju kapljice za samostalnošću. Ipak, u presudnom trenutku evolucije kapljica shvaća da se treba vratiti u ocean koji ju je stvorio. Tada spoznaje da samo gubitkom individualnosti može doživjeti potpuno oslobođenje i prvobitno, originalno stanje svijesti. Stoga povratak pojedinačne ljudske svijesti u okrilje potpunog, sveukupnog i beskrajnog oceana univerzalnog blaženstva postaje svačiji životni imperativ.

Ujedinjenje s Izvorom je najdublja čežnja u svima nama. Samo ostvarenje jedinstva sa Svjesnošću (Bogom) kao izvorom svega, u potpunosti nas može zadovoljiti. U univerzalnoj svijesti  oceana, gdje se gubi svaka individualnost, kapljica svijesti u potpunosti manifestira samu sebe. Zato “utapanje” kapljice u oceanu, prema našim slikama u radu s klijentima, djeluje kao drugarsko i prijateljsko prihvaćanje ostalih kapljica koje svoga “kolegu” ili “kolegicu” dočekuju grljenjem i tapšanjem po ramenu, upravo onako kako se dočekuje netko tko je inicijalno prihvaćen u određenu sredinu.

U takvim momentima predanosti i posvećenosti klijenata smo doživjeli i situacije „priskakanja“ u pomoć dijela drugih kapljica kao energetsku potporu i pomoć jedna drugoj. Ta neočekivana, nesebična pomoć sličnih kapljica u trenutku kad je trebalo dodatno „zapeti“, pogotovu u radu na proboju svijesti kroz tamnu stranu klijenta, itekako je olakšala transcendiranje dubokih unutrašnjih blokada. I na ovaj način se očituje podržanost i privrženost univerzuma u našim teškim situacijama.

Ovdje treba napomenuti kako se drugarski i prijateljski odnos između kapljica može (treba) razviti čak do ljubavnog odnosa i intimnosti, jer samo u stanju potpunog stapanja na svim nivoima moguće je dijeljenje orgazmičkog blaženstva.

U samom osvitu postojanja pojavila se “ćudljiva želja” uspavanog oceana, zatalasala se iz dubine i uzburkala površinu. S površine su se odvojile kapljice, evoluirale i nakon mnogo eona poželjele se vratiti natrag u ocean. Na taj način se zadovoljila primarna želja oceana (svijesti) da stvori kretanje (energiju) i privid odvojenosti od samog sebe kako bi se spoznao u samostvorenom ogledalu. Tako se zadovoljila i primarna želja kapljice da se osamostali, sakupi iskustva i evoluira do svog zenita. U vrhuncu svog ukupnog razvoja (koga predstavljaju i rezultati spoznaje kroz svoj vlastiti ego i odvojeni individualni um) kapljica uviđa da  joj ego i individualni um nisu dovoljni da spozna samu sebe kao svoju najdublju božansku prirodu. Profilirajući ih i odbacujući kao nedostatne, involuira u sebe gdje konačno shvaća da je “kod kuće” najbolje.  Tako se vraća svom izvoru – oceanu.

Konačni rezultat viđene slike o prihvaćanju kapljice u oceanu je i česta slika prelijevanja vode iz oceana u sva polja, svjetove i dimenzije – uz doživljaj orgazmičkog blaženstva. Rijeka preljevanja, slično ustavama i kaskadama označavala je dotok univerzalne energije u polja i dimenzije klijenta na kojima smo radili. I ponekad se prelijevanje završavalo u bazenu ili otkrivalo sliku bazena čiste prane, gdje bi se klijenti pojedinačno ili grupno okupali i regenerirali. Ove krasne slike su odavale osjećaj uzvišenog slavlja i neopisivog blaženstva kod „kupača“.

 

 

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s