Tag Archives: ego

UČENIK

Standardno

duh u drvetuDavno jednom, ljudi su zatražili od Višnua univerzalni lijek za njihove nevolje, bolesti i patnju. On im je rado pomogao inkarnirajući svoju višeglavu kobru u duhovnog učitelja koji im je trebao prenijeti znanje o univerzalnoj svijesti. Poslani učitelj okupio je 1000 učenika s namjerom da im prenese božansko znanje,  ali pod jednim uvjetom: učenici su trebali ostati s druge strane zavjese koju je postavio između sebe i njih. Primopredaja znanja je trajala i trajala i jedan mladić se u jednom momentu morao udaljiti zbog svojih prirodnih potreba. Na ostale učenike je to djelovalo kao znak za slobodnijim ponašanjem i znatiželjom i nedugo zatim nekolicina ih je iz radoznalosti razderala zastor koji ih je dijelio od učitelja. No, svi prisutni učenici su tada spaljeni i pretvoreni u pepeo. Učitelj je bio tužan i razočaran zbog neplaniranog  i nemilog događaja. Tada se, nakon obavljene nužde, iznenada pojavio mladić zbunjen prizorom. Učitelj je pomislio, no dobro, ako sam i izgubio 999 učenika makar mi je ostao ovaj mladić i njemu ću prenijeti znanje, ali ponovo pod jednim uvjetom. Mladić je morao postati duh koji visi na drvetu i oslobođenje će imati kada makar jednom učeniku prenese dobiveno znanje. Tako je duh sa drveta svakom prolazniku pokušao prenijeti svoje znanje, ali bi uvijek, prije ili kasnije nešto pošlo po zlu, ili učenici nisu znali odgovore na pitanje ili nisu mogli do kraja spoznati znanje i duh bi morao ubiti i progutati učenika. I to je trajalo godinama i godinama. Učitelj je, gledajući to, postajao sve tužniji i tužniji te je iz samilosti jednog dana sam očajnom duhu postao učenikom. Konačno, duh je prenio sve svoje znanje jednom učeniku. Oslobođenje je doživio onoga trenutka kada je znanje vratio svome izvoru, a do tada je morao više puta žrtvovati (ubiti) svoj vlastiti ego.

Sažeto iz Yoga sutre Patanjali

Moć pozitivne namjere

Standardno

MOĆ POZITIVNE NAMJERE

pozitivna namjeraJeste li svjesni toga da je svaka misao koju izgovorite u stvari afirmacija, bilo pozitivna ili negativna? Isto vrijedi za sve ono što su drugi izgovorili u razgovoru sa vama ili sa nekim drugim, a ticalo se vas.

S vremenom sva ta programiranja (afirmiranja) bilo pozitivna ili negativna, stvorila su cijeli niz ograničavajućih sistema vjerovanja prema kojima ste se počeli formirati i ponašati. Sigurno su vam poznate neke misli kojima sami sebe negativno programirate kao npr. „Nisam dovoljno dobar“, „Ne mogu to učiniti sam“, „Nikad nemam dovoljno novaca“, „Nikada neću biti prihvaćen onakav kakav sam“ itd. Ili je dovoljno da se sjetite negativnog afirmiranja iz vaše okoline „Nikad ništa od tebe u životu“, „Život je borba“, „Ljubav je opasna“ itd. Ograničavajući sustav vjerovanja može zakočiti našu motivaciju, a manjak motivacije može poremetiti našu sposobnost sudjelovanja u svim područjima života.  Već od djetinjstva izloženi smo negativnom programiranju od strane roditelja, familije, prijatelja, institucija i time si polako počinjemo uskraćivati pristup užitku, ljubavi, intimnosti i radosti. Nažalost, kada dijete prihvati ograničavajuće vjerovanje neizbježno će se desiti to da se kontrahira emocionalno, intelektualno, pa čak i fizički. Kontrakcija će poremetiti tijek prane kroz energetsko polje. U najgorem slučaju, vezanosti za negativna programiranja prouzročiti će sve snažniji osjećaj nezadovoljstva i patnje te nemogućnost ostvarivanja intimnih veza, uspjeha u poslu, financijske sigurnosti…

Srećom, naše izvanredne funkcije uma omogućuju nam da pozitivnom namjerom kao moćnim oružjem prevladavamo ograničavajući sustava vjerovanja. Funkcije uma su dio našeg autentičnog uma, a autentični um je prijenosnik svjesnosti i samo-izražavanja. Negativne namjere se pojavljuju iz ograničavajućeg sustava vjerovanja i izražavaju namjeru, stavove, ideje, emocije i osjećaje našeg individualnog uma i ega. Suprotno tome, pozitivna namjera je pozitivna jer manifestira namjeru autentičnog uma.

pozitivne misliKad god smo bombardirani negativnim namjerama i ograničavajućim stavovima, možemo ih zamijeniti sa pozitivnom namjerom koja odražava univerzalnu istinu i podržana je od strane Univerzalne svjesnosti.

Slijedi popis pozitivnih namjera koje je dobro svakodnevno koristiti. Primjerenu namjeru poželjno je izgovoriti naglas, radije nego u mislima, sve dok ne uspijemo negativne namjere koje nas uznemiravaju zamijeniti s pozitivnim.

1. „Namjera mi je transcendirati ograničavajuće elemente moga sustava vjerovanja“,

2. „Namjera mi je preuzeti potpunu odgovornost za svoj život i vlastitu dobrobit“,

3. „Namjera mi je doživjeti svoje blaženstvo kao Bog/Božica“,

4. „Namjera mi je postati prisutan/prisutna u svom autentičnom umu“,

5. „Namjera mi je aktivirati srčanu čakru i centrirati se u njoj“,

6. „Namjera mi je voljeti ono što mi daje užitak“,

7. „Namjera mi je doživjeti više užitka, ljubavi, intimnosti i radosti“,

8. „Namjera mi je dijeliti transcendentni seks i odnos sa svojim partnerom/partnericom“,

9. „Namjera mi je znati svoju svrhu i činiti ono što je primjereno“,

10. „Namjera mi je voljeti ono što jesam, a ne ono što drugi ljudi žele da budem“.

Već duže vremena pozitivna namjera je prihvaćena kao moćan alat u transcendenciji i vlastitom duhovnom napretku. Koristimo svoju maštu i sami kreirajmo slične pozitivne namjere koje možemo upotrijebiti u meditaciji pogotovo tamo gdje smo „najtanji“ i gdje nas kontrolira vlastiti individualni um i ego koristeći neautentične želje i potrebe i dajući im prednost ispred autentičnih.

Priređeno iz knjige Seks i transcendencija, K. Sherwood

Priča za kraj godine…

Standardno

PRIČA ZA KRAJ GODINE…

Priča započinje prvim susretom nekog mladića i učitelja. Mladić zamoli učitelja da ga primi za učenika. Učitelj prihvati pod jednim uvjetom: prije negoli započnu, mladić mora u društvu učitelja poći na jedrenje. On uzbuđeno prihvati. Slijedećeg dana, napustivši sigurnost luke, oni zajedno isplove. Putovanje započinje mirno i bez osobitih događaja, ali uskoro vjetar ojača i kako dani prolaze oni jedre sve brže i plove sve dalje. Tokom plovidbe učenik zaboravlja na svoj donedavni jad. Zanesen uzbuđenjima i pustolovinom, mnogim nepoznatim mjestima i novim doživljajima, on zaboravlja svoju izvornu namjeru, ali u njemu ostaje trag nezadovoljstva.  Uskoro, obnove mu se čežnje, ovoga puta još snažnije.

Kako dani prolaze učitelj opaža sve veći mladićev nemir. Konačno, jednoga dana daleko od kopna vjetar utihne, a učitelj smota jedro i brod prepusti strujama. Zatim upita mladića: „Zašto si pošao sa mnom na ovo putovanje? Tek zbog pustolovine ili je još nešto posrijedi, nešto duboko u tebi što te  k meni privuklo? Da li su te privukle pustolovine i uzbuđenje ili te dovela neka unutrašnja čežnja za jedinstvom?“. Mladić ništa ne odgovori. „Jedrenje nije dio pouke“, nastavi starac. “Doveo sam te ovamo kako bih mogao započeti s poukom. Morao sam te izbaviti iz nemira i tvojih loših navika. Dovukao sam te ovamo da bi ti zaboravio i odrekao se svojih starih sklonosti. Očekivao sam da shvatiš kako su stvari koje si napustio nebitne. Tvoja sreća nije ovisila o njima. Međutim, još uvijek si nezadovoljan, a razlog je u tome što se nisi promijenio. Poteškoće su ostale iste, a najveću poteškoću predstavljaš ti sam! Da bi postigao cilj, moraš nešto u sebi promijeniti. Bespogovorna vladavina tvog ega mora prestati i tvoje zbiljsko ja, ono JA JESAM, mora doći do izražaja. Samoostvarenje, ono za čime najviše žudiš, oduvijek se postizalo tek vlastitom predajom. A sada, baci pogled na more. Ti si poput njega, ali vlastiti ego ne dozvoljava ti da priđeš samome sebi. More je sve; more i ti jedno ste, ono SVE, sve je što je ikada bilo ili će biti. Moraš napustiti svoj ego i uroniti u more. Predaj mu se i tek tada izbjeći ćeš bol u izdvojenosti, te postići jedinstvo i mir.“

Nakon trenutaka oklijevanja, učenik odgovori: „Želim samo ono što vi već imate, želim slobodu.“ Poput bljeska, starac uhvati mladića i baci ga u more. Mladić pljusne i smjesta započne divlje lamatati rukama. U panici, zaboravi sve što mu je starac rekao i očajnički pokuša doplivati do broda.

Učitelj mu dovikne: „Ne gubi pouzdanje i ne prepuštaj se strahu.“ Ali mladić ga nije mogao čuti. Mislio je samo na svoj spas. Naposljetku, dohvati brodski bok i više ga ne ispusti iz ruku. Učitelj mu nevoljko pomogne da se uspne na palubu. Mladić se na neko vrijeme povuče u trup broda. Dugo nisu progovorili ni riječi. Starac je sjedio za kormilom i upravljao brodom prema kopnu. Nakon što su stigli u luku, starac pristane uz obalu. Konačno progovore. Starac reče: „Valja naučiti mnogo stvari na ovom svijetu, ali sve je to tek priprema. Cilj sveukupnog učenja jest samoostvarenje i ponovno zadobivanje jedinstva. Jedinstvo se postiže predajom i to je, na kraju, jedina stvar vrijedna posjedovanja. Naučio si mnogo toga, ali ovo nisi. Još uvijek robuješ svom egu. Još uvijek tobom upravljaju strahovi i želje. Brzo učiš, ali cilj ti i dalje izmiče. Ti si još uvijek „ti“. A sada idi. Mene više ne trebaš. Vrati se u svijet i neka ti on bude učiteljem. Možda u njemu pronađeš svoje „ja“.

Kako prepoznati vanjske projekcije

Standardno

KAKO PREPOZNATI VANJSKE PROJEKCIJE

Za prihvaćanje vanjskih projekcija i integriranje u svoj individualni um i ego dovoljno im je dati legitimitet. To možemo lako učiniti ako prihvatimo projicirani stav, vjerovanje, osjećaj, senzaciju ili želju koje doživljavamo kao svoje. Ako projicirana misao prođe kroz naš um i mi postanemo mislilac te misli, vjerujući da je to naša misao i investirajući našu osobnu volju, želju ili namjeru, postat ćemo vezani za nju. Jednom kada se vežemo za misao, samo je pitanje vremena kada će se integrirati u naš individualni um i ego. Upad vanjskih projekcija u naše energetsko polje, invazivni je proces koji zapravo počinje dok smo u majčinom trbuhu i može se nastaviti kroz sve slijedeće faze života. Zbog toga je važno prepoznati koje misli, osjećaje ili želje naš um prihvaća kao svoje, a koje su ušle u naše polje kao projekcije. Evo nekih naznaka koje mogu pomoći.

1. Misao prethodi emociji. Ako osjetimo ili želimo nešto što nije u vezi s onim što baš tada činimo ili doživljavamo, to je vjerojatno vanjska projekcija.

2. Misli, osjećaji i želje koji su nam novi ili izvan konteksta onoga što činimo, generalno su prouzročeni vanjskim projekcijama.

3.Teške, guste emocije koje nas tlače, osjećaji i želje koji nas pritišću izvana prouzročeni su vanjskim projekcijama.

4.Osjećaji, misli i želje koji nas napadaju i kad ih odbacimo prouzročeni su vanjskim projekcijama.

5.Nagle i dramatične emotivne promjene ili dramatične promjene u kvalitetu ili intenzitetu naših želja prouzročeni su vanjskim projekcijama.

6. Optužbe i neprekidno ponavljanje u stilu „Nisi u pravu“ ili „Nisi dovoljno dobar“, prouzročeni su vanjskim projekcijama.

7. Nagli osjećaji slabosti, konfuzije i tjeskobe oko onoga što želimo prouzročeni su vanjskim projekcijama.

8. Dramatične promjene u našoj razini seksualne energije ili onoga što nas seksualno stimulira i zadovoljava prouzročeni su vanjskim projekcijama.

9. Fizičke manifestacije kao vrućina, pritisak, drhtanje i sl., koji su izvan konteksta onoga što trenutno činimo ili želimo, prouzročeni su vanjskim projekcijama.

10. Misli, osjećaji i senzacije koji pokušavaju manipulirati, mijenjati ili kontrolirati ono što želimo, ili ono što nas navodi na pogreške prouzročeni su vanjskim projekcijama.

Vezanost za vanjske projekcije postala je tako uobičajena da već do puberteta postajemo doslovno okruženi energijom koja je bila projicirana na nas. Ta energija s individualnim osobinama je kao krivo skrojeno odijelo koje remeti tok prane, tjerajući nas da se zgrčimo i blokiramo intimnost i transcendentalnu vezu s partnerom.

Više o ovoj temi u našem postu Kontrolirajući valovi.

Priređeno iz knjige „Seks i transcendencija“, K. Sherwood.

Iskrenost

Standardno

ISKRENOST

Samorealizacija može uroditi uspjehom samo ako joj pristupimo iskreno i hrabro. Iskrenošću se stvari prihvaćaju onakvima kakve jesu, a ne kakvima bismo htjeli da budu. Pravila i konvencije društva, želja da se ne povrijede tuđi osjećaji, čežnja da se bude prihvaćen i nesvjesna potreba da se stvari prikazuju boljima i gorima nego što jesu, čine nas plašljivima i neiskrenima. Mnogo je razloga zbog kojih biramo neiskrenost. Neiskrenost je često linija manjeg otpora, osobito u situacijama koje prijete sigurnosti ili udobnosti. Stoga individualna svijest zaključuje da je „mudrije“ biti neiskren kako bi se stvari sačuvale onakvima kakve jesu. A rezultat neiskrenosti prema sebi i prema drugima je taj da si blokiramo povišen tok energije kojom možemo raspolagati. Objektivno gledajući, poželjno je imati više energije jer ona čuva naše zdravlje i pridonosi osjećaju neizmjerne radosti ljubavi, užitka i zadovoljstva, pa ipak svjesno ili nesvjesno biramo status quo. Život tako postaje racionalizacija koja je osmišljena samo zato da bi održala ograničenja u vlastitom energetskom polju. Ovdje je lako prepoznati da je naša vezanost za individualni um (naša slika o sebi) i vezanost za ego (energija koja izvire iz kolektivnog polja maya) najdublji uzrok neiskrenosti, strahu i nadi da će nam netko izvana čarobnim štapićem vratiti hrabrost i iskrenost.

Najčešće biramo emocionalnu neiskrenost, izbjegavajući i skrivajući emocije, osjećaje i njima primjerene fizičke senzacije, te tako kočimo protok emocionalne energije kroz energetski sustav. Blokirane frekvencije energije određuju točku gdje ćemo se zakočiti u suptilnom dijelu energetskog sustava i njemu primjerenog područja tijela. Kad postoji blokada u našem polju gubimo osjećaj povezanosti i intimnosti sa sobom, partnerom i univerzalnom svjesnošću. Stupanj udaljavanja i blokada intimnosti ovisi o tome koliko trošimo energije da bi prikrili  svoje emocije i koliko uspijevamo u tome. Budući da je laž vrlo lako razotkriti, moguće je samo djelomično prikrivanje, te je tako protok energije zapravo sputan a ne posve zakočen. Prijeđe li prikrivanje u naviku, bitno će se smanjiti razina prane u našem energetskom polju. Da bi bili uspješan lažac potrebna je golema energija i unatoč našem velikom naporu, neiskrenost nema nikakvog smisla; ona samo remeti odnose i intimnost te donosi bol i patnju.

Osobina je energije dinamičnost a ne statičnost, zato misli i emocije koje nastaju u mentalnom i astralnom polju zrače u svim pravcima. Širenje mentalne i emocionalne energije nalik je širenju radio-valova, nju će uhvatiti svaka lokalizacija podešena na njezinu frekvenciju ili ona koja je dovoljno osjetljiva na taj stupanj vibracije. Energija koju stvaraju misli i emocije koju zračimo, djelovat će na svakoga s kim imamo interakciju. I, ukoliko se nalazimo u poremećenom energetskom polju koje je nastalo zbog emocionalne i mentalne neiskrenosti, poremetit će se naš energetski sustav, ukoliko se vežemo za nju i integriramo ju u naš individualni um i ego (više o tome pročitajte u našem postu o sponama, projekcijama i poljima vezanosti).

Iskrenost bi mogli definirati kao potpuni, necenzurirani, autentični izraz naše složene prirode, u svakoj situaciji i na svakim razinama kauzalnosti, sa svima s kojima imamo interakciju. Kad iskrenost definiramo tako, lako uviđamo kako nas je društvo naučilo da bi međuljudski odnosi bili neostvarivi ako bismo svi, na svim razinama, bili iskreni. Ali, hipoteza koja potkrepljuje tu racionalizaciju neiskrenosti, pretpostavlja kako smo svi mi nesavršena bića i kako su naši motivi u startu nepošteni. No, istina je da nikad nismo bili, nismo i nećemo biti odvojeni od našeg JA JESAM iz kojeg izvire iskrenost koje se treba sjetiti i odabrati. Odabir JASTVA je esencijalna stvar u dostizanju samorealizacije, (više o Jastvu u našim prošlim postovima!), a iskrenost je jedan od kamena temeljaca na putu ka tom cilju.

Priređeno iz knjige „Čakre – kola života“, K. Sherwood

Još o Jastvu…

Standardno

JOŠ O JASTVU

 

Iako možemo osjetiti žudnju trećeg srca (Jastvo, Sebstvo, Atman) za Samorealizacijom i biti redovno angažirani u energetskom radu s tim ciljem u glavi, ništa od toga neće biti dovoljno ukoliko ne shvatimo da je nemoguće služiti dva gospodara istovremeno.
Vjerojatno pogađate da pod „gospodarima“ uvjetno smatramo individualni um i ego, s jedne strane, odnosno autentični um i Jastvo na drugoj strani. To znači; ili ćemo izabrati Jastvo i bezuvjetno mu se predati ostajući centrirani u autentičnom umu, ili ćemo, ako se ne predamo, ostati centrirani u individualnom umu vezani za ego. Bezuvjetna predaja je zapravo predanost putu i konačnom cilju Samorealizacije koji nam omogućuje da nadiđemo inerciju individualno uma i ega, tako da jedinstvo s Jastvom postane doživljaj iz trenutka u trenutak. Odnos koji imamo sa Jastvom, jednom nakon što smo se predali na putu Samorealizacije je jedinstven i kao niti jedan drugi odnos koji smo do tada iskusili. U Bhagavad Giti, Krišna tumači da smo tada „…slobodni od ega, indiferentni prema boli i užitku… uvijek zadovoljni, samosavladani, čvrsti i odlučni… oslobođeni od tjeskoba od sreće, ljutnje i straha…nepristrani, čisti, sposobni, nevezani, nesmetani… puni ljubavi…“.

Za one koji su na tom putu i kultivirali su nevezanost, razlikovanje i doživljavaju trenutke samadhija, odnos s Jastvom će evoluirati kroz predviđene faze.

U prvoj fazi Jastvo se pojavljuje kao pouzdan i obziran prijatelj. Prijateljstvo neće dugo trajati obzirom da Univerzalna svjesnost ne može u potpunosti proizaći unutar konteksta prijateljstva ili recipročne ljudske veze. U drugoj fazi prijateljstvo prelazi u ljubav. I želju za običnim kontaktom i prijateljstvom će zamijeniti želja za jedinstvom. U toj fazi spoznajemo da su individualnost i individualna prava, manifestacije individualnog uma i ega i da su prepreke za jedinstvo sa Jastvom. U trećoj fazi će Jastvo proizići u svoj svojoj punoći. Ali, ako nevezanost nije potpuna i individualni um i ego zadrže dovoljno snage da uzurpiraju jedinstvo, Jastvo će se povući. Za nas to može biti jako mučan period, pun unutrašnjeg preispitivanja i nemira u kojem se individualni um i ego bore s Jastvom za utjecaj i kontrolu. Ako je naša predanost dovoljno jaka, ako donosimo ispravne odluke i ispravno djelujemo, tada ćemo prijeći u slijedeću fazu procesa. A ako nismo dovoljno jaki i predani tada ćemo se identificirati s nasiljem i ogorčenošću koje šalju individualni um i ego kao svoje oružje. U četvrtoj fazi procesa borba će prestati. Predanost će rasti i raspoznat ćemo da nikada nismo niti bili odvojeni od Jastva. Ta spoznaja biti će popraćena s rastućom željom da se doživi neuznemireno blaženstvo i jedinstvo s Jastvom. U finalnoj fazi posljednji zaostaci individualnog uma i ega biti će obuzdani. Jedinstvo će postati trajno. I spoznat ćemo konačno da ne tražimo Jastvo nego da smo zapravo Jastvo koje traži da se pojavi i manifestira u našoj svijesti kao neuvjetovana ljubav, radost, intimnost, užitak, sloboda, istina i znanje. U tom trenutku potpune Samorealizacije dualnost će biti potpuno ukinuta i doživljaj će biti vječni život, sve znanje i beskrajno blaženstvo poznati kao satchitananda.

Pripremljeno iz časopisa “Inner Awareness”

Persone

Standardno

PERSONE

U nizu članaka o kolektivnom polju maye i njenim karmičkim podpoljima, ovaj put nastavljamo o personama u ljudskom energetskom polju.

Persone su kompleksna karmička podpolja koja izražavaju svoju volju i individualne kvalitete nefizičkih bića unutar njih. Iako persone postoje unutar individualnog uma i ega, jedno ih ljudsko biće može kroz makrokozmos projicirati u drugo ljudsko biće. Sve persone sadrže barem jedno nefizičko biće, a većina persona ih ima i po nekoliko. Premda pozicija nefizičkih bića unutar persona može varirati, sva nefizička bića unutar individualne persone mogu biti integrirana u individualni um i ego. Persone mogu varirati u veličini, obliku, stanju, gustoći, polarnosti, razini aktivnosti i površinskoj teksturi. U većini slučajeva persone dolaze u skupinama i  imaju slične karakteristike.

Iako na personu mogu utjecati druge persone iz njenog bližnjeg okoliša, većina persona je poprilično stabilna iz dva razloga: prvo, integrirane su u individualni um i ego, te drugo, stabilizira ih pritisak iz okolnog karmičkog sedimenta. Persone imaju stupanj života što znači da mogu manifestirati individualnu volju, konačnu svjesnost, želju, te ograničeni spektar neautentičnih emocija, osjećaja i senzacija. U ekstremnim slučajevima (kada su nefizička bića u personama iznimno tamasična) one će manifestirati neke od slijedećih kvaliteta: potrebu, opsesiju, čežnju, žudnju ili gađenje. To se može manifestirati kao teror, strava, tjeskoba, nervoza i panika. Uz nabrojane kvalitete persone mogu dodatno manifestirati samo-ograničavajuće karakteristike: umor, konfuziju, nepažnju i nedoraslost.

Kvalitete persona u svjesnu svijest proizlaze na četiri načina. Mogu se pojaviti kada samskare (vidi „rječnik pojmova“) prodiru u prostor osobnog tijela. Također i kada se proširuju vanjski slojevi samskara i vasana. Proširenje se odvija kada je pritisak na podpolja  s karmičkim sedimentom oslabio i podpolje dobiva više prostora za izražavanje volje, svijesti, emocija, osjećaja i senzacija nefizičkih bića unutar njih. Persone se mogu pojaviti i kada njihov domaćin postane svjestan ostalih svjetova i dimenzija gdje su podpolja karmičke energije bila nataložena kao karmički sediment.

I konačno persone se mogu pojaviti kada strano podpolje, koje je nasilno prodrlo u mikrokozmos, počne izražavati svoje kvalitete kroz individualni um i ego. Persone, posebno one koje se nalaze unutar prostora osobnog tijela, jedan pojedinac može projicirati na drugog. Kada je persona projicirana, ona se može zaglaviti u energetskom polju mete.

Ako meta prihvati kvalitete persone, persona će se integrirati u njen individualni um i ego. Iako persone projicirane na ovaj način mogu postati dio  karmičkog tereta mete, pa čak i integrirane u njen individualni um i ego, persona će ostati povezana uz počinitelja kroz vezu karmičke energije i bit će pod utjecajem i predmetom njegovih hirova, volje, želja i sklonosti. Projicirane persone koje ostanu povezane sa počiniteljem zovu se spone (vidi u jednom od ranijih postova).

Dominantna i podređena persona

Individualni um, kao funkcionalna jedinica, sadrži dominantnu personu i jednu ili više podređenih persona. Dominantna persona je najstarija i najprivlačnija u energetskom polju pojedinca. Sadrži najveći broj nefizičkih bića i podpolja karmičke energije i s njom se pojedinac najčešće identificira tako da ona dominira osobnošću.  Sastavljena je gotovo u potpunosti od samskara prenošenih iz života u život. Ego podržava dominantnu personu djelujući kao leća kroz koju dominantna persona može fokusirati svoju pažnju i filtrirati informacije primane kroz centre svjesnosti u autentičnom umu. Podređene persone mogu ili podržavati ili se protiviti dominantnoj personi i nije neuobičajeno da proiziđu u svjesnu svijest kroz snove, fobije i zamišljen život ( posebno seksualne fantazije). Kada se podređena persona pojavi i odupre dominantnoj personi konflikt destabilizira domaćina.

U nekim slučajevima (posebno onim koji su opasni po život), ili kada domaćin pod utjecajem alkohola ili stimulansa privremeno otpušta svoja ograničenja i sputanosti, podređena persona može se pojaviti neočekivano i dramatično. Pripadnici iste obitelji često imaju persone koje su poprilično slične, čak identične, najčešće projicirane od strane autoriteta u porodici. Prihvaćanje kulture pokazuje sličan proces na djelu. Sve kulture kroz svoje tradicije i institucije stavljaju pred djecu (i one koji ovise o pomoći zajednice), takve zahtjeve koji će neminovno ograničiti tok prane kroz djetetov energetski sistem u razvoju. Na taj način proces kulturalizacije postojano uključuje, tolerira i ohrabruje projekcije persona i nastale spone između autoriteta i podređenih.

Otpuštanje persona

Kada persona prodre u ljudsko energetsko polje ili proiziđe iz karmičkog sedimenta u svjesnu svijest, domaćin može na nju reagirati na jedan od tri načina. Prvo, može je poreći i zgrčiti se s ciljem da je odvede u svoju nesvjesnost kako ne bi potpao pod utjecaj njenih kvaliteta. Iako grčenje i poricanje mogu spriječiti personu da zrači svoje kvalitete kroz domaćinovu svjesnu svijest to će poremetiti tok prane i sinkronističke funkcije ljudskog energetskog sustava. Dodatno, grčenje može prouzročiti da nefizička bića u personi reagiraju i počnu projicirati karmičku energiju u vanjski okoliš. Projekcije ove vrste imat će loš utjecaj na ljude s kojima domaćin ima interakciju.

Domaćinov drugi izbor jest da preda svoju volju volji nefizičkih bića unutar persone i da u svoj individualni um i ego integrira kvalitete koje proizlaze iz persone. To se najčešće dešava kada je persona ekstremno nametljiva i izuzetno zavodljiva. Ovaj izbor je iznimno opasan obzirom da integrirana podređena persona može biti dovoljno jaka da s dominantnom personom uđe u borbu za kontrolu i dominaciju. Konflikt ove vrste može dovesti do opsesivno-kompulzivnog ponašanja te pasivnog ili agresivnog anti-Sebstvo ponašanja.

Posljednji domaćinov izbor jest da ostane centriran u autentičnom umu i da preuzme odgovornost za personu i promatra je. Ako domaćin odabere ostati centriran u autentičnom umu persona će se proširiti i činit će se da jača, stvarajući lažni dojam da će prevladati i dominatnu personu i autentični um. Naravno, to je energetski nemoguće obzirom da će se odgovarajuće polje prane proširiti zajedno s personom. Kako se oba polja šire bit će prisiljena na interakciju. I upravo ta interakcija omogućava da se persona otpusti iz ljudskog energetskog polja.

Kako domaćin dopusti personi da se proširi kroz njegovo energetsko polje, karmička energija u personi postat će manje gusta i pore na površinskim granicama će se povećati. Kada pore postanu dovoljno velike prana iz polja autentičnog uma će poteći kroz površinske membrane persone. Jednom kada prana prodre u personu sva karmička energija kao i sve funkcije persone (individualna volja, konačna svijest, emocije, osjećaji i senzacije) trajno će biti otpušteni iz domaćinovog energetskog polja, a prazan prostor će se ispuniti pranom koja ih je otpustila.

Detaljan proces i tehnika otpuštanja persone kroz „sedam koraka“ opširno je opisan u knjigama K. Sherwooda: „Prevladavanje karme“ i „Seks i transcendencija“.