Tag Archives: Karma

JNANI (ZNALAC)

Standardno

imagesJnani je samoostvareni i samorealizirani jivamukti, u znanju i intimnosti je sa Sobom,  stigao je do cilja i u beskrajnom je blaženstvu (satcittananda) te nas ne treba zavarati njegova  vanjska pojavnost. Pošto je u fizičko-materijalno tijelu, on može zbog svoje prarabdhe (sakupljene karme) izgledati kao da pada u neznanje, no on je uvijek čist kao akasha (prostor , eter) koji je i sam uvijek čist bilo da je prekriven gustim oblacima ili pročišćen strujama vjetra. On uvijek prebiva u Sebstvu, iako šuti kao neznalica jer je njegova neaktivnost posljedica dualizma koji podrazmijeva vaikhari vak (izgovorene riječi) Veda. Iako daje uputstva svojim učenicima on se ne postavlja kao učitelj jer je u potpunosti spoznao da su učitelj i učenik puki sporazum rođen iz iluzije (maya) i stoga koristi riječi.  Ako s druge strane on nepovezano ili nerazumno govori, to je zbog toga što je njegovo iskustvo neiskazivo, kao riječi ljubavnika u zagrljaju. Ako njegove riječi teku kao bujica kao kod govornika, one predstavljaju sjećanja na njegova iskustva jer je on nedualno jedinstvo bez ijedne želje koja čeka na ispunjenje. Iako se može činiti da je skrhan patnjom, kao i svaki drugi čovjek u nesreći, on ustvari pokazuje ispravnu ljubav i sažaljenje prema osjetilima koja je imao pod kontrolom prije nego što je spoznao da su ona samo instrumenti i manifestacija Sebstva. Kada izgleda da je izrazito zainteresiran za čuda svijeta on se samo ruga neznanju rođenom iz zablude. Ako se čini da se predaje seksualnim zadovoljstvima možemo  smatrati da uživa u vječno urođenom orgazmičkom blaženstvu Sebstva koje uživa u ponovnom sjedinjenju individualnog i univerzalnog Sebstva, ponovo ističući svoju prvobitnu prirodu. Ako izgleda srdit on misli dobro jivama. Sve njegove aktivnosti trebamo shvatiti  samo kao božanske manifestacije na ljudskom planu. Ne treba se roditi ni najmanja sumnja o njegovom oslobođenju dok je još u životu. On živi samo za dobro svijeta.

images (5)Slijedeća priča objašnjava navedeno: Parikšit je bio mrtvorođeno dijete i žene su molile Sri Krišnu da ga spasi i oživi. Prisutni mudraci su se čudili kako će Krišna spasiti dijete od djelovanja strelica Ashwatthame (junak iz Mahabharate). Krišna reče „Ako dijete dodirne netko tko je u vječnom celibatu (nityabrahmachari) ono će oživjeti. Čak se ni Suka nije usudio dodirnuti dijete. Pošto nije našao nikog među čuvenim svecima  koji bi bio dovoljno hrabar da to učini Krišna je prišao i dodirnuo ga je sam govoreći: „Ako sam ja u vječnom celibatu neka ovo dijete oživi!“ Dijete je počelo da diše i oživjelo i kasnije izraslo u Parikšita. Iako je Krišna bio okružen s 16000 gopija (obožavateljica) i s njima uživao, bio je brahmachari što je čudo jivamuktija koji ne vidi ništa odvojeno od Sebstva.

Iz knjige „Razgovori s Ramanom“

Četiri autentične želje

Standardno

ČETIRI AUTENTIČNE ŽELJE

Prva autentična (univerzalna ili božanska) želja ili čežnja zove se Artha. Na Sanskritu Artha se odnosi na želju za materijalnom ugodom i bogatstvom. Artha nije isto što i pohlepa koja jedino može proizaći iz individualnog uma i ega. Artha osigurava energiju neophodnu za kreiranje životnog okruženja koje podržava transcendentnu vezu i odnos.
U životnoj svakodnevici lako je zaboraviti da za doživljaj transcendentne veze i odnosa treba uzeti u obzir kreiranje okruženja koje uključuje materijalne potrebe ljudi. Priznavanjem i ispunjavanjem Arthe možete osloboditi vrijeme, prostor i materijalno zadovoljenje koje je potrebno kako bi imali direktno iskustvo i sudjelovali u transcendentnoj vezi i odnosu.

Kama je druga autentična želja. Obilježava oboje; ugodu i želju za ugodom. Stav yogijskih tekstova je taj da je Univerzalna svjesnost kreirala univerzum za svoj užitak. Radi toga, ne iznenađuje da Kama pojačava energiju neophodnu za vas (i vašeg partnera) da iskusite užitak, ljubav, intimnost i radost.
Želju za užitkom ne treba miješati sa požudom – površnim i nepotpunim doživljajem fizičkog užitka uz nedostatak pravog intimnog kontakta. Kama se odnosi na ljudsku autentičnu želju za dijeljenjem užitka kroz transcendentni seks i odnos.
Užitak u svim svojim oblicima proizlazi kao funkcija seksualne energije. Dajući sebi dozvolu za doživljaj užitka, oslobodit ćete se od ograničavajućih uvjerenja koja blokiraju tijek seksualne energije kroz vaše energetsko polje i sprječavaju vas da iskusite transcendentan seks i odnos.

Dharma je treća autentična želja. Na Sanskritu Dharma znači „Ono koje drži zajedno“ (u biti, ono što sprječava svjetovne veze da se raspadnu u kaosu). Dharma ima dvije primjene. Postoji zajednička Dharma koja podrazumijeva ispravnost, odnosno prikladnu aktivnost koja pospješuje protok prane. U kontekstu odnosa to je usmjerenje prema transcendentalnom odnosu. Postoji i individualna Dharma koja podrazumijeva specifičan put za svaku osobu koji vodi u jedinstvo sa Sebstvom tj. postignuće transcendentalnog stanja.

Moksha je četvrta autentična želja. Na Sanskritu Moksha označava transcendenciju, duhovnu slobodu i oslobađanje od karmičkih vezanosti i vanjskih projekcija. Od sve četiri autentične želje, Moksha je najvažnija jer bez Mokshe ne bi bilo ničega što bi motiviralo ljude za transcendiranjem sirovog fizičkog užitka i temeljnog osobnog i grupnog preživljavanja (uključujući prikupljanje hrane, status i reprodukciju).
Moksha je ta koja motivira ljude da se uključe u aktivnosti koje vode prema transcendentnoj vezi i odnosu. Bez Mokshe ne bi postojao razlog da autentične želje zamijene  neautentične , ne bi bilo razloga da se doživi orgazmičko blaženstvo i ne bi bilo razloga za uključivanjem u transcendentnu vezu, seks i odnos.
Budući da svi traže transcendenciju u ovom ili onom obliku, Moksha je istinsko stanje svakog ljudskog bića. Iako su vaše želje za transcendencijom bile uspavane do sada, možete ih naglasiti sudjelovanjem u procesu koji vodi prema transcendentnoj vezi, seksu i odnosu.

Odabrano iz literature K. Sherwooda

Ego

Standardno

EGO

Ljudski ego je multi-svijet, multidimenzionalno polje karmičke energije koje nadopunjuje individualni um. Njegove glavne funkcije su filtriranje iskustva pojavnog svijeta i fokusiranje volje individualnog uma koji proizlaze iz ljudskog energetskog polja. Ego fokusira volju individualnog uma tako što proizlazi zajedno sa funkcijama i aspektima uma (o kojima smo već pisali na blogu) i infiltrira se u njih kako se pojavljuju u makrokozmosu. Važno je napomenuti da ego nije strukturalni ili funkcionalni dio ljudskog energetskog sustava ili autentičnog uma. To znači da ne može procesuirati pranu ni u kojem obliku. Kao posljedica toga ego se ne može koristiti kao sredstvo za izražavanje autentične ljudske svijesti i autentičnih emocija, osjećaja i senzacija. Ego može fokusirati i filtrirati samo karmičku energiju koja je prodrla u mikrokozmos ili ju je u vanjski okoliš projicirao drugi individualni um i ego. Stoga je, kao terapeutsko sredstvo, njegova vrijednost ozbiljno ograničena obzirom da ga autentični um ne može koristiti u lociranju, prepoznavanju osobina karmičkih podpolja te izbacivanju (otpuštanju) istih. Obzirom da ego može ometati aktivnost ljudskog energetskog sustava i autentičnog uma, važno je u potpunosti postajati svjestan na svim svjetovima i dimenzijama tako da ego može biti postupno predavan volji Sebstva. Ali, treba upamtiti da cilj energetskog rada nije uništiti ego već spoznati i naučiti  kako funkcionira da bi ga pročistili i, kao krajnji cilj, da bi postali nevezani za njega kako bi Sebstvo proizašlo u svjesnu svijest.

lopta i funkcionalni centar ega na svakom svijetu i dimenziji je otprilike osam centimetara ispred i iza srčane čakre. Karmička podpolja koja čine ego su stiješnjena jedno uz drugo kroz obostranu privlačnost i polaritet. To egu daje izgled krivo oblikovane lopte. Svako karmičko podpolje unutar ega na određenoj dimenziji sadrži jedno ili više nefizičkih bića a svako nefizičko biće sadrži niz osobina koje projicira u makrokozmos kroz svoje produžetke. Produžeci su strukture koje vežu ego za karmička podpolja, objekte i živa bića u makrokozmosu i mikrokozmosu. Te ekstenzije, nalik vezama, su dinamične, mijenjajući polaritet i gustoću, jačaju ili slabe u zavisnosti od uvjeta u okolini koja okružuje ego. Strukturalno, povezanost  ega s vanjskim objektima nalikuje neuronima koji su dendritima povezani s drugim nervnim stanicama. Niti jedan od strukturalnih elemenata koji se spajaju da na određenoj dimenziji i čine ego, nemaju jedinstven oblik, strukturu ili rezonancu. Međutim oni doživljavaju kvalitativne promjene kako ego evoluira ili involuira i reagira na vanjske podražaje. Zapravo, ego može narasti veći ili manji, više ili manje gust, biti više ili manje aktivan, više ili manje polariziran kako osoba evoluira ili involuira natrag u jedinstvo sa Sebstvom.

Ego nema funkcionalni odnos sa ljudskim energetskim sustavom niti s autentičnim umom. Umjesto toga fokusira volju individualnog uma i filtrira informacije iz vanjskog okoliša kako ih primaju funkcije i aspekti uma i centri svjesnosti unutar ljudskog energetskog sustava. Snaga i utjecaj ega će ovisiti o kvaliteti i kvantiteti nefizičkih bića unutar ega te o vezanosti domaćina za ego i za podpolja za koja ga je vezao ego svojim produžecima. Kada je karmička energija unutar ega dominantno satvična, snaga ega će biti relativno slaba. Kada je energija unutar ega dominantno rađastična, biti će jači. I kada je karmička energija unutar ega dominantno tamasična biti će najjači. Kod ljudski bića koja su postigla jedinstvo sa Sebstvom ego će biti dominantno satvičan. Ali treba zapamtiti da u Kali yugi čak ni prosvijetljenim majstorima i onima koji su rođeni u jedinstvu sa Sebstvom nije moguće živjeti bez ega. Osnovna razlika između navedenih majstora i prosječne osobe je ta da je majstor rafinirao svoj ego i postao nevezan za njega, dok prosječna osoba nije.

Iz knjige „Prevladavanje karme“ – Keith Sherwood

Razvoj individualnog uma

Standardno

RAZVOJ INDIVIDUALNOG UMA

Ovim postom ćemo započeti serijal tekstova o individualnom i autentičnom umu, o njihovoj strukturi, dinamici, suštinskoj razlici i svrsi njihovog postojanja. Za početak ćemo opisati funkcionalnost i razvoj individualnog uma (i ega) koji, za razliku od autentičnog uma, nije stabilna struktura nego se neovisno razvija na svakoj dimenziji kako se kontinuirano dodaju ili oduzimaju karmička podpolja, te vezanost za njih raste ili se smanjuje. Iako je proces akumulacije karme uspavan između života, karmički teret se može dodati nerođenom djetetu i u razdoblju između začeća i rođenja. Budući je taj proces kontinuiran ne postoji trenutak kada se individualni um i ego formiraju ili kreiraju. Oni evoluiraju kako osoba evoluira i kako se od života do života individualizira. Dodatna se karma može akumulirati ubrzo nakon začeća, a individualni um i ego se nakon razdoblja uspavanosti počinju ponovo razvijati poslije rođenja paralelno uz djetetov psihofizički razvoj. Postoje četiri faze razvoja sukladne s dječjim psihofizičkim i seksualnim razvojem.

U prvoj fazi koja počinje rođenjem i traje oko šest godina, dijete je većim dijelom zaštićeno od prodora karmičke energije zato jer „Ja“ (ego identitet) još nije u potpunosti razvijen, a ni eksternalizacija svijesti još nije dostigla potpuni razvitak. Kako dijete raste, pažnja se okreće prema vanjskom svijetu koji se podudara sa razvojem „Ja“ i većom identifikacijom s individualnim umom i egom. Nastaje jasna razlika između onog što je unutra i što je vani. Razvija se sposobnost da se analizira, konceptualizira i apstraktno gleda na svijet.

Tijekom druge faze do dvanaeste godine, mnoga djeca postaju svjesna ostavštine prijašnjih akcija i ograničenja koje na njih i na njihove slobodne aktivnosti, interno i eksterno, postavlja karma i to posebno samskare (sjeme iz prošlih života koje određuje dominantnu personu, roditelje itd). U isto vrijeme počinju doživljavati čvršću osobnost i krutu orijentaciju prema njima samima i prema vanjskom svijetu. Tijekom tog perioda, kako se funkcije ega razvijaju (kao i vezanost za ljude, objekte i energetska polja) dijete postaje sve više sklono prodorima guste karmičke energije pogotovo od odraslih osoba koji su im autoriteti.

Treća faza razvoja počinje u pubertetu i nastavlja se kroz ranu adolescenciju. U toj fazi počinju raditi hormoni i primarno područje rasta i razvoja je fizičko-materijalno tijelo. Razvijaju se sekundarne seksualne karakteristike i raste seksualna osjetljivost zajedno sa sviješću o genitalijama. Upravo u toj fazi, barem za većinu djece, individualni um i ego pomračuju funkcije autentičnog uma i „Ja“ (ideja o sebi) postaje dominantan. Kako identifikacija sa „Ja“ postaje jača, spolna identifikacija postaje fokusiranija. Razlike u energetskoj strukturi dječaka i djevojčica postaju izraženije. Dječaci izražavaju energiju prema naprijed iz druge čakre a primaju ili prihvaćaju energiju kroz srčanu čakru, dok djevojčice izražavaju energiju iz srčane čakre i primaju ili prihvaćaju energiju kroz drugu čakru. Ti obrasci polariteta će za većinu djece postati  nacrt za buduće intimne odnose.

Četvrta faza razvoja individualnog uma i ega i za dječake i za djevojčice uobičajeno počinje između petnaeste i šesnaeste godine. Do te faze identifikacija sa „Ja“ je obično završena zajedno sa eksternalizacijom svjesne svijesti i razvojem čvrste osobnosti. Tijek suptilne energije postaje više-manje ograničen kako se na adolescenta postavlja vanjska kontrola. Razvoj čvrstog ega i osobnosti donosi kraj nepodijeljenom osjećaju Sebstva koji označava djetinjstvo. Taj gubitak ima dalekosežnije posljedice obzirom da pristup Sebstvu i iz njega proizašlom užitku, intimnosti, radosti i blaženstvu, određuje koliko slobodno će seksualna energija (prana) zračiti kroz ljudski energetski sustav i koliko će unutarnje radosti osoba doživljavati u kasnijim životnim fazama. Intuicija, važna iz ranijih faza razvoja se sprječava, a autoritet se iz Sebstva prenosi na vanjske institucije, agencije ili pojedince. Uzurpiranjem Sebstva svijest i povjerenje u četvrtoj fazi postaju otuđeni od tijela i njegovih centara užitka. To nedvojbeno dovodi do ograničavanja sposobnosti osobe da se u potpunosti izrazi kroz sredstva duha, intelekta, duše i autentičnih želja.

Sažeto iz knjige „Prevladavanje karme“, K. Sherwood

Vanjske projekcije

Standardno

VANJSKE PROJEKCIJE

Već smo pisali o karmičkom teretu, a ovaj put ćemo opisati vanjske projekcije koje su uz karmički teret najčešći izvor neautentičnih želja. Za prihvaćanje vanjske projekcije i integriranje u svoj individualni um i ego dovoljno je dati joj legitimitet. Možete to učiniti i ako prihvatite projicirani stav, vjerovanje, osjećaj, senzaciju ili želju koje doživljavate kao svoje. Ako projicirana misao prođe kroz vaš um i vi postanete mislilac te misli, vjerujući da je to vaša misao i investirajući svoju osobnu volju, želju ili namjeru, postat ćete vezani za nju. Jednom kada se vežete za misao samo je pitanje vremena kada će se integrirati u vaš individualni um i ego. Tri najčešća tipa vanjskih projekcija koji se upliću u vaše autentične želje su kontrolirajući valovi, spone i polja vezanosti.

Kontrolirajući valovi su valovi suptilne energije, klinastog oblika kada se pojave iz energetskog polja počinitelja i kada su projicirani na metu. Kada uđe u žrtvino polje brzo će se proširiti unutar polja na dimenziji na kojoj je projiciran. Kad god je netko vezan za osobni problem (time i za karmičku energiju u pozadini problema), on projicira stav, misao, emociju, osjećaj ili želju u obliku kontrolirajućeg vala na drugu osobu s kojom ima interakciju. Kada je kontrolirajući val projiciran na prednju stranu energetskog polja žrtve, tada napadač ima očekivanja koja nisu ispunjena. Kada je kontrolirajući val projiciran na stražnju stranu polja žrtve napadač će pokušati ponovo dobiti ono što on percipira da je izgubio. Napadač koji nije siguran u svoju poziciju prema žrtvi projicira kontrolirajući val na desnu ili lijevu stranu žrtvinog energetskog polja. Također, kontrolirajući val može izvršiti pritisak na karmički teret koji je već u žrtvinom energetskom polju. Taj pritisak je najčešći uzrok stresa i simptoma povezanih sa stresom. Čak i ako je napadač samo djelomično svjestan da projicira kontrolirajući val, taj val može godinama vezati žrtvu za napadača. Najčešće, val ostaje nedirnut dok god služi svrsi, a ona je najčešće kako se vezati uz nekoga i ne puštati ga, čak ako potreba i želja za odnosom nisu uzvraćeni.

Spone su mnogo gušće od kontrolirajućih valova. Njihova struktura se ne mijenja nakon što su projicirane. Zapravo, spone su slične dugim i tankim cijevima između napadača i žrtve koje imaju isti promjer po cijeloj svojoj dužini. One su manifestacija ovisnosti, potrebe i želje koja graniči sa opsesijom. Za razliku od kontrolirajućih valova koji su primarno instrument kontrole, spone manifestiraju napadačevu želju ili potrebu da opsesivno drži kontakt sa žrtvom. Spone ostaju aktivne onoliko dugo koliko se napadač drži lažne ideje da treba ili želi nešto, čak i ako je to samo kontakt sa svojom žrtvom. Dok god su spone aktivne napadač može nastaviti projicirati energiju sa individualnim kvalitetama kroz njih. Čak i ako spona postane funkcionalno uspavana ostat će strukturalno nedirnuta držeći žrtvu vezanu za napadača, u nekim slučajevima i godinama nakon početne projekcije. Važno je napomenuti da će se u svim slučajevima seksualnog zlostavljanja dogoditi dvije penetracije: fizička penetracija i nasilna penetracija energije sa individualnim kvalitetama u formi spone. Nije fizička penetracija već je spona ta koja uzrokuje najekstremnije simptome. Zapravo ta kontinuirana prisutnost spone objašnjava strah žrtve od seksualnog zlostavljača i godinama nakon samog napada.

Polja vezanosti su još jedan tip vanjskih projekcija koje mogu poremetiti tijek prane kroz energetsko polje osobe i umiješati se u autentične želje ili odnose. Polje vezanosti obično ima dug pravokutni oblik i bit će iznimno gusto i ljepljivo. Baš zbog tih svojih osobina, posebno gustoće, polje vezanosti može prodrijeti u polje žrtve. Obično su projicirana unutar članova obitelji zbog čega djeca stareći sve više liče svojim roditeljima. „Jabuka ne pada daleko od stabla“ i „Kakav otac takav sin“ najčešće su istina. Također može osobu vezati dugi niz života za ljubavnika iz prošlog života koji ne mora biti inkarniran ili slične dobi. Napadačev motiv za projiciranjem polja vezanosti, bez obzira da li je potpuno svjestan projekcije ili ne, bit će da natjera žrtvu da učini ono što on želi. Polje vezanosti djeluje kao kompjuterski virus. Ometa žrtvin proces donošenja odluke time što uvodi snažne osjećaje, emocije, misli i želje u žrtvino energetsko polje. Zbog toga što polje vezanosti djeluje kao virus, napadač ga ne mora biti svjestan, te može dugo ostati netaknuto. To objašnjava zbog čega životima nakon što je projicirano, polje vezanosti može još uvijek stvarati snažne senzacije, emocije, osjećaje i misli koje vas mogu spriječiti u tome da ostanete prisutni u vašem energetskom polju te od dijeljenja užitka, ljubavi i radosti s vašim partnerom.

Iz knjige: „Seks i transcendencija“, K. Sherwood

I još glazbeni dodatak koji nas je asocirao na naslov ove teme – “Poison Arrows” by Mike Oldfield:

Funkcije autentičnog uma

Standardno

FUNKCIJE AUTENTIČNOG UMA – Koshe, Indire i Prane

„Sve je um, kozmos je mentalan“ glasi prvo hermetičko načelo. Više puta smo čuli poznate rečenice kao što su: „sve ide iz glave“, „glava je uzrok svemu“ itd. Znamo i za „tzv. snagu misli“, tj. kreativnu snagu i moć širenja misli, ideja i vjerovanja koja ne poznaje granice a potpomognuta energetskim medijem osvaja i kreira kozmos. Većina nas je oduvijek intuitivno osjećala značaj čistoće i snage uma ali nismo znali precizno mjesto i način djelovanja, strukturu i  aspekte te vrstu energije koja je potrebna za pravilno funkcioniranje uma.

 Duhovne tradicije i filozofije generacijama pokušavaju objasniti um i njegovo funkcioniranje. Drevno yogijsko tumačanje, po običaju, daje najtočniji uvid jer zadire duboko u suptilni svijet uma i intelekta i precizno objašnjava kako se „na energetskom nivou“ kreira naš um. Ovdje je potrebno naglasiti da ćemo proučiti dinamičko, iskustveno funkcioniranje autentičnog uma koji izvire iz Univerzalne svjesnosti i sačinjenog od prane, a ne individualnog uma koji se pojavljuje iz kolektivnog polja maye i sačinjenog od karme (misli koje imaju formu).

Kao što nam je poznato Univerzalna svjesnost se u naše polje pojavljuje iz Atmana i odmah pretače u pranu koja se čakrama distribuira u meridijane i aure.

Budući da je Sebstvo  (Atman) odvojeno od svog izvora, da bi moglo sudjelovati u pojavnom svijetu i manifestirati svjesnost (i pranu), ono treba energetske prijenosnike. Prijenosnici sačinjavaju energetska tijela koja prenose pranu u zavisnosti na kojem polju, svijetu ili dimenziji djeluju. Sva se energetska tijela i njihovi prijenosnici sastoje od prane i fine materije. Da bi mogli skladno međusobno funkcionirati i prenositi svjesnost i pranu, energetska tijela trebaju zauzimati prostor na dimenziji koja odgovara prostoru fizičko–materijalnog tijela u fizičko–materijalnom svijetu. Na svakom svijetu i dimenziji taj je prostor poznat kao „osobni prostor tijela“. Energetska tijela imaju isti oblik kao fizičko-materijalno tijelo samo su, kako je rečeno, ispunjena isključivo s pranom te nemaju unutrašnje organe kao fizičko-materijalno tijelo. Kada se pravilno namjeste u osobnom prostoru tijela doživljavamo poznati „klik“ ili „pucanj“ unutar sebe.  Energetska tijela sudjeluju u makrokozmosu (vanjski okoliš) kroz tri energetske ovojnice poznate u Sanskritu kao koshe, indire i prane. One su veće od energetskih tijela i prostiru se izvan granica osobnog prostora tijela. Doživljavamo ih kao prozirnu plavičasto-srebrnu izmaglicu koja je pokretna a granica je otprilike na desetak centimetara od tijela. Te ovojnice se u dijelu ezoterijske literature nazivaju i funkcije autentičnog uma. Dolje je opisan način djelovanja funkcija uma a u jednom od slijedećih postova ćemo objaviti više i o aspektima uma (manas, chitta, budhi i ahamkara ) što će zaokružiti kompletnu priču o suptilnom djelovanju našeg autentičnog (božanskog) uma. Važno je ponovo naglasiti da se duhovno znanje isključivo stječe izravnim iskustvom za razliku od spekulativnog znanja koje proizlazi iz individualnog uma i ega. Upravo ove duboke uvide kroz direktno iskustvo nam omogućuju ovojnice o kojima je ovdje riječ.

Koshe

Koshe su mentalni omoti kroz koje osoba postaje svjesna sebe i svijeta oko sebe. Iako svjesnost obitava unutar energetskih tijela, svjesnost ne može znati ništa o sebi. Zbog toga treba ogledalo kako bi doživjela svoju vlastitu refleksiju. Na različitim razinama svijesti tu funkciju obavljaju koshe. One postoje u vremenu i prostoru i polje su aktivnosti (energetski prijenosnici) a ne apstraktni koncepti ili arhetipovi. Normalno, svaka kosha ostaje unutar osobnog prostora tijela na svijetu i dimenziji na kojoj je aktivna. Ali dok obavljaju svoje funkcije koshe se mogu nadići izvan prostora osobnog tijela. U biti, svaka kosha kontaktira i djeluje s energetskim poljima, objektima i bićima u makrokozmosu na svijetu i dimenzijama na kojima je aktivna kroz „produžetke“. Na taj način koshe funkcioniraju kao produžeci ljudske svjesnosti. Isto tako, energetska polja, objekti i bića zrače i/ili projiciraju energiju na koshe aktivne u određenom svijetu i dimenziji.

Indire

Na razini duše, tj. na razini emocija, osjećaja i senzacija (astralni i eterički svijet) indire izvršavaju iste funkcije kao i koshe kao svojevrsni astralni omoti. Postoje dvije vrste indira: jnana indire i karmičke indire. Jnana indire su funkcije duše koje skupljaju znanje o vanjskom  okolišu na razinama aktivnosti vezanim za emocije, osjećaje i senzacije. Karma indire manifestiraju znanje putem akcije nakon asimilacije i integracije znanja prikladnom jnana indirom. Nakon što je znanje asimilirano kroz jnana indire, karma indire dopuštaju osobi da ima interakciju sa živim bićima, objektima i/ili energetskim poljima kroz eksternalizaciju osjećajne svijesti. Karma indire obavljaju ovu funkciju tako što preuzimaju kvalitete od svega s čime dođu u doticaj. No, to mogu činiti samo ako su u potpunosti integrirane u prostoru osobnog tijela na svijetu i dimenziji na kojoj su aktivne. Funkcija individualne indire može se usporediti s međusobno povezanim funkcijama želja, ljubavi i intimnosti. Želja odvaja nešto ili nekog od njegova porijekla, ljubav fokusira pozornost na to, a intimnost omogućava osobi da doživi kvalitete ili u slučaju prane rezonancu. Na isti način indire izoliraju, fokusiraju i dopuštaju osobi da doživi kvalitete i/ili rezonancije objekta, osobe ili polja energije u vanjskom okolišu. 

Prane

Energetski mediji kroz kojeg djeluju funkcije uma poznati su kao prane. Postoje dva tipa, odnosno „ulazne i izlazne prane“. Ulazne prane su energetski mediji za kontinuirani tijek informacija primljenih i asimiliranih kroz centre svjesnosti u ljudskom energetskom polju. Te informacije se koriste za razlikovanje kvalitativnih i kvantitativnih osobina vanjskih polja energija. Izlazne prane su energetski mediji kroz koje se znanje može manifestirati u vanjski okoliš. Kad su ulazne i izlazne prane aktivne i zdravo funkcioniraju možemo u potpunosti izraziti naše funkcije i aspekte uma. Dodatno, prane će zbog urođene moći koju im daje čista energija formirati barijere za sprječavanje ulaska karmičke energije u ljudsko energetsko polje tako da možemo uživamo mir koji dolazi od postignuća unutarnjeg stanja smirenosti.

Neke od vanjskih autentičnih manifestacija funkcija uma su volja, namjera, želja, otpor, predaja, prihvaćanje, znanje, povjerenje, odbacivanje (neautentičnog), odabir, zavjet (predanosti).

Prema učenju i knjigama Keitha Sherwooda “Prevladavanje karme” i “Sex i transcendencija”

Karma Chameleon

Standardno

KARMA CHAMELEON

happy manNeuvjetovana radost, ljubav, zadovoljstvo, intimnost i blaženstvo su stanja kojima streme sva živa bića bez razlike na spol, uzrast, boju kože, kulturološke razlike… Mnogi su to kroz povijest čovječanstva i dostigli jer je oduvijek bio poznat put ka Sebstvu (Atman) iz koga izviru ova stanja. Iako put nikada nije bio tajna, nije ga lako slijediti. To je put prema unutra koji vodi kroz fine svjetove energije i svjesnosti, put prema centru svakog živog bića, put prema Sebstvu…

Pa što je onda to što većinu nas sprječava u doživljaju Sebstva? Odgovor je samo jedan: karma. Ili bolje rečeno naša vezanost za svijet stvoren od karmičkog tereta, guste energije sa osobinama u čijoj se srži nalaze nefizička bića i koja se iz života u život prenosi u našem energetskom polju. Radi se o nama već poznatoj gustoj energiji koja, dok smo pod stresom, stvara pritiske i bol u mišićima, ali i tjeskobu, samo-sumnju te konfuziju kada je svjesno ili nesvjesno aktivirana. Zapravo, karmički teret u bilo kojem obliku, glavni je uzrok ljudske patnje i fizičkih bolesti. Na najfinijim razinama nam ograničava svjesnost, zavodi nas i stvara vezanost za pojavni svijet (maya). To čini tako što ometa prijenos i preoblikovanje prane kroz naš energetski sustav sastavljen od čakri, meridijana, aura i  „ovojnica“ (energetske ovojnice ili funkcije i aspekti uma- više o njima u jednom od slijedećih postova!).

U sanskritu riječ karma dolazi od korijena „kri“ što znači djelovati. Drevni majstori yoge su karmu opisali kao „univerzalni zakon koji drži unutarnju harmoniju i logički red u univerzumu“. Na zapadu je karma bila definirana kao „kumulativni zbroj akcija“. Velike religije i duhovne tradicije istoka idu dalje od ove definicije tako što opisuju karmu u terminima strukture i funkcije. Jainizam, drevna religija koja naglašava asketizam, nenasilje i poštovanje života, uči da karma pomračuje razumijevanje i svjesnost, stvara lažne osjećaje, zavarava osobe, može joj se ocijeniti dob, određuje osobnosti, utvrđuje status i fizičku dobrobit te remeti osobnu moć.

Iako gore navedeno opisuje važne aspekte karme, možda ju je lakše opisati pomoću metafore. Prije toga je važno napomenuti da mi, bez obzira da li smo toga svjesni ili ne, istovremeno živimo i funkcioniramo na svim svjetovima i dimenzijama unutar fizičkog i nefizičkog kozmosa. U to spadaju i svjetovi i dimenzije unutar polja prane i unutar kolektivnog polja maye.  U metafori,  polje prane možemo usporediti s atmosferom oko Zemlje. Svi mi živimo unutar atmosfere, ali normalne životne aktivnosti imaju jako malo utjecaja na stanje atmosfere ili pojedinca koji u njoj žive. Međutim, polje prane se razlikuje od atmosfere u jednoj bitnoj stvari; dok se valovi mogu kreirati u atmosferi, u polju prane toga nema. S druge strane kolektivno polje maye možemo usporediti s bazenom vode. Zamislimo da postojimo i funkcioniramo unutar tog bazena. Sve dok stojimo mirno neće biti kreiranja valova. No, jednom kad se pokrenemo to uznemiruje vodu i kreira val. Kada val dođe s nekim ili nečim u kontakt stvorit će se kontra-val koji će se vraćati kreatoru.  Razlika između valova u metafori i stvarnih valova unutar polja maye jest ta što valovi proizišli iz polja maye mogu zapeti za osobu s kojom smo imali interakciju. Jednom kad se zaglave uz osobu s kojom smo imali interakciju postaju dio njezinog karmičkog tereta koji ona nosi sa sobom kroz živote.

Karma je prirodna sila koja manifestira volju i namjeru. Ona povezuje efekte djelovanja sa njenim uzrocima. Sposobnošću da stvara vezanosti definira osobe i ograničava njihove slobode. Vrlo slično gravitaciji karma stvara polaritet, privlači osobe objektima i živim bićima, te ih zatim vezuje za ono čime su bili privučeni. Na kraju je možda i najvažnije napomenuti da bez vezanosti za naš individualni um i ego, također sačinjen od karmičkog tereta, ne bi postojale karmičke akcije i reakcije, niti bi itko bio vezan za objekte, energetska polja ili bića u vanjskom svijetu.

Preuzeto iz knjiga Keitha Sherwooda : “Prevladavanje karme”, “Duhovno umijeće ljubavi” i “Sex i transcendencija”

I na kraju, da sve ne bude tako ozbiljno, poslušajte i zabavite se (a možete i zaplesati!) uz pjesmu Karma Chameleon.