Tag Archives: priča

TAMAS, RAĐAS I SATVA

Standardno

lopoviJednom dok je neki čovjek prolazio šumom, napala su ga tri lopova i ukrala mu sve što je imao. Jedan od razbojnika rekao je drugoj dvojci:  „Zašto da ovog čovjeka ostavimo živog?“ Rekavši tako, zamahnuo je nožem, kada mu je odjednom priskočio drugi lopov govoreći: „Ma ne! Zašto da ga ubijemo? Zavezat ćemo mu ruke i noge i ostaviti ga ovdje.“ Tako su mu lopovi vezali ruke i noge i otišli.  Nakon određenog vremena, treći lopov se vratio i rekao čovjeku: „Izvinite, molim vas. Da li ste povrijeđeni? Evo, odvezat ću vas.“ Kada ga je oslobodio, lopov je dalje nastavio: „Pođite sa mnom. Odvest ću vas do glavnog puta.“ Nakon dužeg vremena zaista su došli na put. Čovjek mu je tada rekao: „Znate što, bili ste jako dobri prema meni. Pođite sa mnom kući.“ „O, ne!“ odgovorio je lopov. „Ne smijem ići tamo. Policija će me sigurno uhapsiti.“

Ovaj svijet može se usporediti sa šumom. Tri lopova koja u njoj vrebaju su tamas, rađas i satva. Oni su ti koji od čovjeka kradu znanje o istini. Tamas želi da ga uništi. Rađas ga veže za svijet. Ali, satva ga spašava jakih okova rađasa i tamasa. Pod zaštitom satve čovjek se oslobađa ljutnje, strasti i ostalih negativnih utjecaja tamasa. Štoviše, satva ga oslobađa okova svijeta. Ali i satva je također kradljivac. Ona ne može dati čovjeku znanje o istini, mada mu može pokazati put prema najvišem boravištu Boga. Odvodeći ga na pravu stazu, satva mu govori: „Pogledaj tamo. Ono je tvoj dom.“ Čak i satva ostaje vječno odvojena od znanja o Brahmanu.

Iz knjige „Priče i parabole“ – Šri Ramakrišna

Oglasi

VUNENA NIT

Standardno

VUNENA NIT

VunaJednom davno, mladić u potrazi za Bogom uspeo se na planinu starom pastiru poznatom po mudrosti. „Učitelju“, reče mladić, „došao sam k tebi da me podučiš životnoj istini! Poduči me o Božjoj kreaciji i pomozi mi da nađem Boga u sebi.“

„Kako da ti ja pomognem, pa ja sam samo pastir“,  odgovori mu starac. „Moje znanje se ne proteže dalje od ove planine, a živa bića s kojima dijelim ovaj prostor su ovce i vukovi! Ali, ako želiš mogu ti ispričati životnu priču iz mog okruženja, možda ti ona pomogne u tvojoj potrazi za Bogom. Za koji mjesec sići ću u grad gdje ću oštrigati ovce i gdje ću runo dati u predionicu. Pored predionice vune nalazi se manufaktura s tkalačkim stanovima gdje se pletu odjevni predmeti, pa i šal i kapa koje ti nosiš i gunj kojim se ja pokrivam. Ja ću se tada već vratiti na ispašu svojih ovaca, a ti ćeš meditirati u potrazi za Bogom. Eto to je moja priča“, reče starac i ušuti.

Nezadovoljni mladić se žustro usprotivi, „A gdje je tu priča o vječnom životu?“ Starac strpljivo odgovori, „Pa ta vunena odjeća koju ti nosiš će jednoga dana biti puna rupa i neupotrebljiva i biti će sigurno odložena u stare stvari gdje će istrunuti i kao prah i pepeo vratiti se zemlji, zar ne? I  tko će pasti travu izniklu na takvom gnojivu nego ove ovce i dati vunu od koje ćeš ponovo kupiti toplu odjeću? Nije li tako zatvoren životni ciklus koji teče po vječnim božanskim zakonima postojanja?“

vuneni pokrivačZbunjeni mladić tada upita, „A kako da ovdje prepoznam Boga?“ Starac se nasmiješi i reče, „Vunena nit. U njoj, na tako malenom mjestu nalazi se sav potencijal i sve mogućnosti koje nosi ovčje runo kao materijal i koje kreator svojim vještim prstima i znanjem pretvara u gotove proizvode. Ono što je tada urađeno teško se mijenja i proživjeti će svoj uobličeni život dok se ne vrati u energiju i sirovi materijal. U gotovo nemjerljivoj veličini tanke niti vune sadržan je sav životni  potencijal koji uz pomoć kreatora dobiva svoj oblik i svoju svrhu. Isto tako, u tebi postoji mala točka na desnoj strani grudi poznata kao duhovno srce, Jastvo ili Atman iz koje se u tvoje polje i tvoju svijest izlijeva Univerzalna svjesnost i prana. U toj nemjerljivo maloj točki nalaze se sva tvoja iskustva, sve ono što si bio, što jesi i što ćeš biti. U njoj su svi tvoji odabiri, tvoja svrha i tvoje oslobođenje. Kreator budi ti…“

Mladić se nakloni s poštovanjem, svjestan dubokog znanja u sebi i mirno udalji.

 

 

 

 

 

Integritet nasuprot iskrenosti

Standardno

INTEGRITET NASUPROT ISKRENOSTI

Svakome, a pogotovo osobi u duhovnom radu trebala bi biti jasna razlika između iskrenosti i integriteta zbog toga što se ta dva pojma ne odnose na isto. Ponekad je prikladno biti neiskren i/ili dezinformirati drugu osobu, pogotovo neprijatelja, ali nikad nije prikladno odustati od osobnog integriteta. Integritet je zavjet svome Sebstvu. Živjeti život sa integritetom znači činiti ono što je prikladno bez obzira na cijenu koju za to treba platiti. To znači činiti samo one djelatnosti koje potiču tijek prane i koje nas čine prisutnima u energetskom polju.

S druge strane, iskrenost podrazumijeva priopćavanje nečije percepcije. Budući da je percepcija često obojana individualnim umom i egom, što smo više vezani za individualni um  i ego, to će naša percepcija biti više iskrivljena. Zbog toga, iskrenost je približavanje istini.

Oni koji traže transcendentnu vezu nikad ne bi trebali uzdizati iskrenost na istu razinu kao i integritet, koji je neophodan za transcendentnu vezu.  S druge strane iskrenost je važna naročito u Kali Yugi, ali može se napustiti privremeno ako će štititi dobrobit druge osobe ili odnos prema njemu ili njoj. To može zvučati čudno, ali Yoga i Tantra su prilično jasne po tom pitanju. Slijedi priča koja ilustrira relativnu važnost onoga što  Yoga i Tantra govore vezano uz integritet i iskrenost.

„Prije puno stoljeća, prosvijetljeni adept i njegov učenik živjeli su zajedno u šumi. Jednoga dana, kralj koji je vladao zemljom naredio je da svatko mora strogo poštivati religiozne propise i svećeničku praksu. Bilo je dobro poznato da je adept podučavao nedualističku formu Yoge te je stoga odbijao da se pokori kraljevoj naredbi. Kako bi primorao adepta da posluša njegovu naredbu, kralj je poslao svoje vojnike da ga prisile i ako je potrebno – da ga uhapse. Kada su kraljevi ljudi stigli u šumu u kojoj boravi adept, pronašli su njegovog učenika, a adept se sakrio i nigdje ga nisu mogli pronaći. Kada su upitali učenika on je slagao da je adept otišao na dugačak put i da ne zna kada će se vratiti.“

Striktan zavjet iskrenosti zahtijevao bi od učenika da otkrije lokaciju adepta. Suprotno tome, učenik je odabrao da postupi sa integritetom i da prevari kraljeve ljude kako bi zaštitio svojeg učitelja čije učenje promovira transcendentan odnos.

Iz ove je priče jasno da ako se odreknemo iskrenosti (barem trenutno) kako bi djelovali sa integritetom, u specifičnim situacijama to može biti prikladno, pogotovo ako time štitimo partnera i ne taj način ostvarujemo transcendentnu vezu.

Izdvojeno iz učenja Keitha Sherwooda.

Priča za kraj godine…

Standardno

PRIČA ZA KRAJ GODINE…

Priča započinje prvim susretom nekog mladića i učitelja. Mladić zamoli učitelja da ga primi za učenika. Učitelj prihvati pod jednim uvjetom: prije negoli započnu, mladić mora u društvu učitelja poći na jedrenje. On uzbuđeno prihvati. Slijedećeg dana, napustivši sigurnost luke, oni zajedno isplove. Putovanje započinje mirno i bez osobitih događaja, ali uskoro vjetar ojača i kako dani prolaze oni jedre sve brže i plove sve dalje. Tokom plovidbe učenik zaboravlja na svoj donedavni jad. Zanesen uzbuđenjima i pustolovinom, mnogim nepoznatim mjestima i novim doživljajima, on zaboravlja svoju izvornu namjeru, ali u njemu ostaje trag nezadovoljstva.  Uskoro, obnove mu se čežnje, ovoga puta još snažnije.

Kako dani prolaze učitelj opaža sve veći mladićev nemir. Konačno, jednoga dana daleko od kopna vjetar utihne, a učitelj smota jedro i brod prepusti strujama. Zatim upita mladića: „Zašto si pošao sa mnom na ovo putovanje? Tek zbog pustolovine ili je još nešto posrijedi, nešto duboko u tebi što te  k meni privuklo? Da li su te privukle pustolovine i uzbuđenje ili te dovela neka unutrašnja čežnja za jedinstvom?“. Mladić ništa ne odgovori. „Jedrenje nije dio pouke“, nastavi starac. “Doveo sam te ovamo kako bih mogao započeti s poukom. Morao sam te izbaviti iz nemira i tvojih loših navika. Dovukao sam te ovamo da bi ti zaboravio i odrekao se svojih starih sklonosti. Očekivao sam da shvatiš kako su stvari koje si napustio nebitne. Tvoja sreća nije ovisila o njima. Međutim, još uvijek si nezadovoljan, a razlog je u tome što se nisi promijenio. Poteškoće su ostale iste, a najveću poteškoću predstavljaš ti sam! Da bi postigao cilj, moraš nešto u sebi promijeniti. Bespogovorna vladavina tvog ega mora prestati i tvoje zbiljsko ja, ono JA JESAM, mora doći do izražaja. Samoostvarenje, ono za čime najviše žudiš, oduvijek se postizalo tek vlastitom predajom. A sada, baci pogled na more. Ti si poput njega, ali vlastiti ego ne dozvoljava ti da priđeš samome sebi. More je sve; more i ti jedno ste, ono SVE, sve je što je ikada bilo ili će biti. Moraš napustiti svoj ego i uroniti u more. Predaj mu se i tek tada izbjeći ćeš bol u izdvojenosti, te postići jedinstvo i mir.“

Nakon trenutaka oklijevanja, učenik odgovori: „Želim samo ono što vi već imate, želim slobodu.“ Poput bljeska, starac uhvati mladića i baci ga u more. Mladić pljusne i smjesta započne divlje lamatati rukama. U panici, zaboravi sve što mu je starac rekao i očajnički pokuša doplivati do broda.

Učitelj mu dovikne: „Ne gubi pouzdanje i ne prepuštaj se strahu.“ Ali mladić ga nije mogao čuti. Mislio je samo na svoj spas. Naposljetku, dohvati brodski bok i više ga ne ispusti iz ruku. Učitelj mu nevoljko pomogne da se uspne na palubu. Mladić se na neko vrijeme povuče u trup broda. Dugo nisu progovorili ni riječi. Starac je sjedio za kormilom i upravljao brodom prema kopnu. Nakon što su stigli u luku, starac pristane uz obalu. Konačno progovore. Starac reče: „Valja naučiti mnogo stvari na ovom svijetu, ali sve je to tek priprema. Cilj sveukupnog učenja jest samoostvarenje i ponovno zadobivanje jedinstva. Jedinstvo se postiže predajom i to je, na kraju, jedina stvar vrijedna posjedovanja. Naučio si mnogo toga, ali ovo nisi. Još uvijek robuješ svom egu. Još uvijek tobom upravljaju strahovi i želje. Brzo učiš, ali cilj ti i dalje izmiče. Ti si još uvijek „ti“. A sada idi. Mene više ne trebaš. Vrati se u svijet i neka ti on bude učiteljem. Možda u njemu pronađeš svoje „ja“.