Tag Archives: Sebstvo

Blaženstvo duše

Standardno

Objavljujemo dva poglavlja iz knjige „Blaženstvo duše i Mehanika Sebstva“, od autora Petra Vojvodića i Filipa Dedija koja će uskoro biti tiskana i moći će se naručiti!

Blaženstvo duše

baloni2Svatko tko je u jednom trenutku krenuo putem razvoja duhovnosti i istraživačkog poniranja u samog sebe, sigurno je naišao na enigmu zvanu duša.

Poznati pojmovi: jiva, „utjelovljena duša“,duhovna duša“, „uvjetovana duša“, „prodana duša“ i sl., samo bi još dodatno zagolicali i dali na važnosti same teme. Svakodnevni izrazi “oduševljen”, dati si “oduška”, “duša od čovjeka”, velikodušnost ili malodušnost, pokazuju nam sveprisutnost i udomaćenost te teme i na svakodnevnoj razini života.

Citati i aforizmi pokazuju što su genijalni umovi govorili o duši kroz povijest pa, citirajući samo neke, imamo:

“Ne budite ravnodušni, jer ravnodušnost je smrt za ljudsku dušu” (M. Gorki),

“Duša ima boju ljudskih misli” (M. Aurelije),

“Riječi su lijek duši koja pati” (Eshil),

“Ljepota je odlika tijela kao što je vrlina odlika duše” (R. W. Emerson).

Pokušati opisati, proučiti i razumjeti dušu staro je koliko i ljudski rod. Ali, univerzalni opis duše je moguć samo kroz istinski doživljaj stanja Vrhduše (Paraatme) odnosno pravog izvora svih duša. Sve škole koje proučavaju dušu slažu se u jednome: inkarnirana duša prolazi proces svoje tranzicije. Na putu nakon „odvajanja“ od matične Vrhduše ili oceana blaženstva, pojedinačna duša ili kapljica, evoluira, širi se i raste do svoga zenita kada započinje povratak. Želja za povratkom u svoj Izvor odakle je potekla utkana je duboko u samoj želji duše za odvajanjem od Izvora. Podsvjesno iskustvo izvornog blaženstva Vrhduše pojedinačna duša nosi sa sobom tokom čitave svoje evolucije i traga za njim. Prisjećanje iskustva prvobitnog blaženstva pomaže duši u najtežim trenucima tranzicije i trasira joj put bila ona svjesna toga ili ne.

Ako se pojedinačna duša vrednuje i tumači po kvantiteti i kvaliteti doživljaja Vrhduše onda bi najbliži takav doživljaj u ljudskoj svijesti bio univerzalni doživljaj mira, blaženstva, užitka, sreće, zadovoljstva, radosti i empatije – ukratko univerzalni doživljaj zajedničke dobrobiti za čitav ljudski rod.

Otklon od ove univerzalne skale iskustva božanskoga, najbolje opisuje i definira trenutno stanje pojedinačne duše. Nedostatak ovih doživljaja govori o patnji i uvjetovanosti duše i dovodi do bolesti i fizičke smrti, dok prisutnost istih doživljaja govori o slobodi i prosvijetljenosti pojedine duše.

Vozilo

ancient-chariot-clipart-1Počet ćemo s metaforom koja je preuzeta iz najstarijih svetih spisa istoka, ali s malo modernijim prikazom.

Ona prikazuje dušu kao putnika u vozilu gdje vozilo predstavlja fizičko-materijalno tijelo. Vozač tog vozila je inteligencija, um predstavlja sistem kontrole i upravljanja nad vozilom, a konjske snage u vozilu su neobuzdanih pet organa percepcije. Neobuzdanima se ovdje dodaje i ego kojega um mora obuzdati i rafinirati. Loše stanje ovih čimbenika može štetiti sigurnoj i ugodnoj vožnji duše kroz fizički život i rad na njihovom poboljšavanju je bitan dio Mehanike Sebstva.

Gledajući na ovaj način, dobivene slike su govorile ne samo o duši,  (njeno stanje je produkt ove konstelacije), nego i o intelektu, emocijama i osjećajima koje napajaju vozilo kao gorivo. Oblici vozila su govorili o snazi, brzini, zdravlju i sposobnosti tijela potrebnog za put. Intelekt koji vozi dušu je govorio o stanju, izučenosti, vještini pa i ostalim osobinama koje treba imati odmoran, siguran i odgovoran vozač. Sama duša je predstavljala putnika te smo, ovisno o raznim okolnostima, imali vesele, preplašene i uspavane putnike,  čak i duše koje nisu bile u vozilu.

Tumačenje ove metaforične slike koristili smo kao jednu od potrebnih dijagnoza stanja duše klijenta. Ono nas je upućivalo na budući način intervencije kao i objekt intervenciju unutar ove konstelacije. Sve to je vodilo neposrednoj promjeni stanja subjekata unutar vozila i olakšanju putovanja same duše.

Slijedeća metafora koja može dati zanimljivu sliku ljudske duše je mjesto i funkcija unutrašnjeg gumenog dijela kožne nogometne lopte koji – slučajno ili ne – nosi naziv “dušica”.

Unutrašnja dušica razvija volumen lopte do optimalnih granica koji se štiti ali i ograničava vanjskom kožom lopte.  Ako damo prostora mašti ne krije li se ovdje odlična usporedba s ljudskom dušom? Naime, ako gumenu dušicu shvatimo kao fini, nezaštićeni dio lopte kojemu treba omotač za zaštitu od vanjskih utjecaja i tu zamisao prenesemo na ljudsku dušu – dobivamo zanimljivu usporedbu.  Zbog svoje finoće i ranjivosti, razvijajući se na grubom, zemaljskom planu, ljudska duša dobiva omotač od ljudskog tijela. Slično vanjskoj koži lopte koja štiti dušicu, tijelo štiti ljudsku dušu dajući joj mogućnost prilagodbe i sigurnost života na fizičkoj razini. Ovo je prijeko potrebno, jer bez fizičkog tijela duša ne može ostvariti svoj ukupni potencijal na svojoj krajnjoj razini postojanja.

Pet tradicionalnih omotača (koshe) koji ovijaju dušu ponekad su bili predmet našeg gledanja i moguće ih je pročistiti. Nakon čišćenja omotači postaju prozirni i samo ostaju vidljive zamišljene granice između omotača. Ovdje ćemo usput napomenuti da pet omotača, onako kako ih tumače drevni istočni tekstovi, zaklanjaju i određuju (umanjuju ili potenciraju) svijest o sebi kao fizičkom biću, zatim remete ukupni doživljaj prane te doživljaj svijesti intelekta i uma (formiranje ego svijesti) i na kraju, što je najvažnije, blokiraju doživljaj blaženstva.

U većini škola psihospiritualne reintegracije i praktičnih duhovnih tehnika, opće prihvaćena uloga duše je da na zemaljskoj razini, kroz životno iskustvo, iskusi i ostvari trajni užitak, zadovoljstvo, blaženstvo, mir i svoje potpuno oslobođenje. Sama slika stanja duše u našem radu s klijentima, uz sliku Sebstva, najdublje je opisivala stanje svijesti klijenta i određivala prioritete u daljnjem radu.

Ukupna slika ljudske duše iz našeg iskustva Mehanike Sebstva najtočnije je označavala upravo stanje svijesti klijenta u odnosu na centre svijesti (chakre) i obrnuto. Tako je nesigurna i izgubljena duša upućivala na problem u korijenskoj čakri, žalosna i izmučena duša na problem u četvrtoj čakri, radosna duša je upućivala na pročišćenu svijest grlene čakre ili uzdizanje svijesti kroz nju, itd. O energetskim centrima (ili centrima svijesti) znanih iz istočnih tekstova kao čakre puno više u kasnijim poglavljima uz napomenu da je duhovni napredak nemoguć bez ispravnog rada i aktivnih čakri.

 

Oglasi

Om (AUM)

Standardno

OM (AUM)

Om iz ničeg nije proizašao. Sve je proizašlo iz Om-a.

Još je i drevni grčki filozof Pitagora kozmičke vibracije nazivao „planetarnom muzikom„. Taj odjekujući beskraj univerzuma, ta neprekidna grandiozna muzika stvarana silom gravitacije, od strane astronoma nazivana je „interplanetarnom harmonijom“. U Vedama je ona prepoznata kao zvuk – glavni prijenosnik Brahmana.

Evo par citata iz svetih spisa Vedske literature:

„Cilj kojeg sve Vede potvrđuju, kojem sve discipline teže i kojeg svaki čovjek priželjkuje kada vodi život umjerenosti i čistoće… je Om. Slog Om zaista je Brahman. Tko god poznaje ovaj slog postiže sve što poželi. To je najbolja podrška; to je najviša podrška. Tko god je upoznat sa tom podrškom obožavan je u svijetu Brahme.“

Katha Upanishade I

 „Prošlost, sadašnjost i budućnost sve je uključeno u tom jednom zvuku i sve što postoji iza ta tri vremenska oblika također je obuhvaćeno njim.“

Mandukya Upanishade

U Bhagavad Giti, Krišna kaže Arđuni: „Ja sam otac ovog Univerzuma, majka, predak i podrška. Ja sam cilj znanja, pročistitelj i slog Om. Ja sam također Rig, Sama i Yajur Veda.“

Poznati indijski učitelj Šri Ramakrišna kaže da jogiji čuju Om u svome srcu, te da ga ljudi koji su uronjeni u svjetovno ne čuju. 

Om kao simbol Apsoluta
Prije samog početka, Brahman (Apsolut) bio je ne-dualan. Ustanovio je, „Ja sam jedan – neka postanem mnoštvo“. To je uzrokovalo vibraciju koja se na kraju pretvorila u zvuk i taj zvuk je Om. Kreacija, sama po sebi, stavljena je u pokret uz vibraciju Om. Najbliži pristup Brahmi je taj prvi zvuk. Prema tome, sveti simbol Om postao je slikovni prikaz Brahmana, kao što su fotografije slikovni prikaz materijalnih objekata.  Simbol je ovlašten da nam pomogne u shvaćanju nespoznatog. Om predstavlja oboje – nemanifestni i manifestni aspekt Boga (Univerzalne svjesnosti). 

Om kao zvuk ili glazba
Vibracija koja se stvara prilikom pjevušenja Om-a, u fizičkom univerzumu korespondira originalnoj vibraciji koja se prva pojavila u toku kreacije. Zvuk Om također se naziva Pranava, što znači da podržava život i teče kroz Pranu ili dah.

Om nije riječ, već bi ga radije mogli shvatiti kao intonaciju, koja kao i muzika, transcendira granice dobi, rase, kulture pa čak i vrste. Vjeruje se da je to bazičan zvuk svijeta i da su u njemu sadržani svi ostali zvukovi. To je mantra ili molitva sama za sebe. Ako se ponavlja uz ispravnu intonaciju, može rezonirati cijelim tijelom tako da zvuk prodire do centra tj. do Atmana ili naše duše.

Postoji harmonija, mir i blaženstvo u ovom jednostavnom zvuku. Pjevušeći slog Om, ovu vrhunsku kombinaciju slova, ako netko pri tome ima na umu krajnji božanski cilj i odustane od tjelesnog, sigurno će dostići najviši nivo bezgranične vječnosti, tvrdi Bhagavad Gita.

Om –  moć zvuka
Kada pjevušimo Om, unutar sebe kreiramo vibraciju koja se usklađuje sa kozmičkom vibracijom i naš način razmišljanja polako se sa individualnog pomiče ka univerzalnom. Trenuci tišine između svakog pjevušenja sloga postaju opipljivi. U trenutku kada uspijemo transcendirati um i intelekt, nastupi tišina i pojavljuje se naše autentično Sebstvo i dopuštamo si da se stopimo sa Univerzalnom svjesnosti. 

 Dobrobiti Om meditacije:
–        Pjevušenje Om-a odmiče nas od dnevnih misli i otklanja nemir te unosi vitalnost i krepkost
–        Kada se osjećate depresivno pjevušite Om pedesetak puta i trebali bi iskusiti novi izvor snage i vitalnosti
–        Kada god ste u šetnji, možete pjevušiti Om. Ritmičko pjevanje Om-a čini um mirnim i usredotočenim te ga ispunjava preduvjetima za samo-realizaciju
–        Općenito poboljšava fizičku vitalnost i spiritualnu snagu

Način na koji možete sami pjevušiti Om
Stanite uspravno sa stopalima u širini ramena i rukama opuštenim uz tijelo. Pripremite se za pjevušenje zvuka „AUM“ tj. sva tri vokala u jednom kontinuiranom dahu. Nježno udahnite, dozvoljavajući da se trbuh sa udahom proširi, potpuno otvorite usta i kako udišete zvuk „A“ kreirat će se sa udahom već sam po sebi prije nego ga i počnete producirati.
Zatim, sa izdahom započnite kreirati zvuk „A“ i podižite ruke sa strane do visine ramena. Kako se zvuk postepeno mijenja u „U“, ispružite ruke prema naprijed. Tada, pretapajući zvuk postepeno u „M“, pomičite ruke prema sredini tijela i prislonite dlanove na srce.
Ako želite, možete pri izvođenju vježbe zamisliti da grlite čitav univerzum.
Ponovite ovu vježbu nekoliko puta. Relaksirajuća je i centrirajuća.

Om intonacija sa ovog videa odgovara trećoj čakri. Uživajte!

Intimnost

Standardno

INTIMNOST

Naša sposobnost da doživimo intimnost i zadržimo to iskustvo za dulje vrijeme, zavisi od više faktora kao što su: stanje našeg energetskog polja, naša vezanost za karmički teret i vanjske projekcije te naša zavjetovanost transcendentnom odnosu i vezi s partnerom. Kako naše energetsko polje postaje zdravije i kako postepeno otpuštamo vezanosti, počet ćemo doživljavati seksualnu intimnost. Koristeći seksualnu intimnost kao kamen temeljac i ostajući prisutnim u svom autentičnom umu možemo pojačavati intimni odnos. Jednom kada odaberemo i zavjetujemo se transcendentnom odnosu i vezi moći ćemo napraviti tranziciju prema trećem srcu i iskusiti intimnost sa Sebstvom.

U početku će intimnost sa Sebstvom biti teško održati, ali kako će naša zavjetovanost transcendentnom odnosu rasti, intimnost sa Sebstvom će postajati jedan od najbitnijih dijelova svakodnevice i moći ćemo ju doživljavati duže vremenske periode. Intimnost sa Sebstvom će nas konačno voditi u intimnost s Univerzalnom svjesnošću. Ali, dokle god ne internaliziramo našu zavjetovanost transcendentnom odnosu tako da otpustimo posljednje vezanosti, uključujući i vezanost za „ja“, intimnost sa Univerzalnom svjesnošću će ostati tek neostvareni san. Nasreću, odnos i veza je centralno pitanje ljudskog opstanka. Rođeni smo u odnosu i naše funkcioniranje u životu će rasti iz stupnja u stupanj kroz kontekst odnosa. Odnos je fizička, psihološka, ekonomska, pa čak i duhovna neminovnost za sva ljudska bića. Bilo kako bilo, odnos bez intimnosti bi bio suh i beživotan i tada bi se, umjesto da doživimo dobrobit, zakočio naš razvoj i spriječilo bi  nas da pojačamo i zadržimo intimnost s partnerom, Sebstvom i Univerzalnom svjesnošću.

Važnost intimnog odnosa je tolika da prisiljava ljude da transcendiraju vlastita ograničenja. Čežnja za intimnošću je tolika da nas tjera da napustimo kontrolu i potrebu za sigurnošću tako da možemo dijeliti užitak, ljubav, intimnost i radost s drugom osobom. Štoviše, bez  intimnosti bi život bio nepodnošljiv. Intimnost sadržava ljubav, kreativnost i ostvarenje znanja. U stvari, jedino kad osnažimo intimni odnos prepoznat ćemo da smo dio cjeline. Kad je intimnost umanjena osjetit ćemo prisilu za zadovoljenjem onoga što nam nedostaje, iako to možda ne možemo identificirati. Istina je da je potreba za intimnošću toliko prisilna da, prije ili kasnije, svatko mora pronaći unutrašnju snagu i hrabrost da nadiđe vezanosti ili ono što ga sprečava da dijeli intimnost s partnerom, Sebstvom ili Univerzalnom svjesnošću.

Prema učenju K. Sherwooda

Guru

Standardno

GURU

Često pitanje svih duhovnih tragalaca je: Kada, zašto i kako dolazi pravi učitelj!? Tko je on? Da li možemo duhovno napredovati bez njega, itd? Mnogo yogijskih i tekstova vedante pisalo je o potrebi i ulozi gurua u našem duhovnom životu. Nedoumice i dalje postoje, ali samo onda kada nismo spremni na predanost i odustajanje od ideje o svome „Ja“ i predaji Jastvu. Evo kako nedoumice raspršuje veliki majstor Ramana Mahariši.

„…Guru je Jastvo. Ponekad čovjek postane nesretan i nezadovoljan onim što ima u životu. Moleći se Bogu (Univerzalna svjesnost) on traži ispunjenje svojih želja. Njegov um se postepeno pročišćuje, sve dok ne počne čeznuti za spoznajom Boga, želeći više da zadobije njegovu milost nego da ispuni svoje svjetovne želje. Tada se božja milost počinje manifestirati. Bog uzima oblik Gurua i pojavljuje se pred poklonikom, podučavajući ga istini i pročišćavajući njegov um kroz odnos. Poklonikov um stiče snagu postajući sposoban da se okrene ka unutra. Meditacijom se još više pročišćava i ostaje miran bez ijednog misaonog vala. Ta ekspanzija mira je Jastvo. Guru je i vanjski i unutrašnji. Izvana on usmjerava um ka unutra. Iznutra, on ga povlači ka Jastvu pomažući mu da se smiri. To je Guruova milost. Nema razlike između Boga, Gurua i Jastva.

… Izaberi onog učitelja pored kojeg nalaziš šanti (mir). Onaj koji savjetuje istinskog tragaoca da čini ovo ili ono nije pravi učitelj. Tragač je već izmoren vlastitim aktivnostima i želi mir i odmor. Drugim riječima, on želi da se njegove aktivnosti prekinu. Ako mu učitelj govori da svojim aktivnostima doda nove ili ih zamijeni drugim, kako to zaista može pomoći tragaocu?

…Pravi Guru je onaj na kojeg se tvoj um uključuje. On treba da bude obdaren mirom, strpljenjem, sposobnošću da oprašta kao i drugim vrlinama; on mora biti u stanju da pogledom privuče druge kao što magnet privlači željezo; on mora imati osjećaj jednakosti prema svima. Onaj koji posjeduje ove vrline je pravi Guru.

…Sve dok tragaš za samoostvarenjem Guru je neophodan. Guru je Jastvo. Gledaj na Gurua kao na istinsko Jastvo, a na sebe kao na individualno Jastvo. Nestanak ovog osjećaja dualnosti predstavlja otklanjanje neznanja. Dokle god u tebi postoji dualnost Guru je neophodan. Samo zato što poistovjećuješ sebe s tijelom misliš da je i Guru tijelo. Niti si ti tijelo, niti je Guru tijelo. Ti si Jastvo, a isto tako i Guru. Ovo znanje se stječe onim što nazivaš samoostvarenjem.“

Još o Jastvu…

Standardno

JOŠ O JASTVU

 

Iako možemo osjetiti žudnju trećeg srca (Jastvo, Sebstvo, Atman) za Samorealizacijom i biti redovno angažirani u energetskom radu s tim ciljem u glavi, ništa od toga neće biti dovoljno ukoliko ne shvatimo da je nemoguće služiti dva gospodara istovremeno.
Vjerojatno pogađate da pod „gospodarima“ uvjetno smatramo individualni um i ego, s jedne strane, odnosno autentični um i Jastvo na drugoj strani. To znači; ili ćemo izabrati Jastvo i bezuvjetno mu se predati ostajući centrirani u autentičnom umu, ili ćemo, ako se ne predamo, ostati centrirani u individualnom umu vezani za ego. Bezuvjetna predaja je zapravo predanost putu i konačnom cilju Samorealizacije koji nam omogućuje da nadiđemo inerciju individualno uma i ega, tako da jedinstvo s Jastvom postane doživljaj iz trenutka u trenutak. Odnos koji imamo sa Jastvom, jednom nakon što smo se predali na putu Samorealizacije je jedinstven i kao niti jedan drugi odnos koji smo do tada iskusili. U Bhagavad Giti, Krišna tumači da smo tada „…slobodni od ega, indiferentni prema boli i užitku… uvijek zadovoljni, samosavladani, čvrsti i odlučni… oslobođeni od tjeskoba od sreće, ljutnje i straha…nepristrani, čisti, sposobni, nevezani, nesmetani… puni ljubavi…“.

Za one koji su na tom putu i kultivirali su nevezanost, razlikovanje i doživljavaju trenutke samadhija, odnos s Jastvom će evoluirati kroz predviđene faze.

U prvoj fazi Jastvo se pojavljuje kao pouzdan i obziran prijatelj. Prijateljstvo neće dugo trajati obzirom da Univerzalna svjesnost ne može u potpunosti proizaći unutar konteksta prijateljstva ili recipročne ljudske veze. U drugoj fazi prijateljstvo prelazi u ljubav. I želju za običnim kontaktom i prijateljstvom će zamijeniti želja za jedinstvom. U toj fazi spoznajemo da su individualnost i individualna prava, manifestacije individualnog uma i ega i da su prepreke za jedinstvo sa Jastvom. U trećoj fazi će Jastvo proizići u svoj svojoj punoći. Ali, ako nevezanost nije potpuna i individualni um i ego zadrže dovoljno snage da uzurpiraju jedinstvo, Jastvo će se povući. Za nas to može biti jako mučan period, pun unutrašnjeg preispitivanja i nemira u kojem se individualni um i ego bore s Jastvom za utjecaj i kontrolu. Ako je naša predanost dovoljno jaka, ako donosimo ispravne odluke i ispravno djelujemo, tada ćemo prijeći u slijedeću fazu procesa. A ako nismo dovoljno jaki i predani tada ćemo se identificirati s nasiljem i ogorčenošću koje šalju individualni um i ego kao svoje oružje. U četvrtoj fazi procesa borba će prestati. Predanost će rasti i raspoznat ćemo da nikada nismo niti bili odvojeni od Jastva. Ta spoznaja biti će popraćena s rastućom željom da se doživi neuznemireno blaženstvo i jedinstvo s Jastvom. U finalnoj fazi posljednji zaostaci individualnog uma i ega biti će obuzdani. Jedinstvo će postati trajno. I spoznat ćemo konačno da ne tražimo Jastvo nego da smo zapravo Jastvo koje traži da se pojavi i manifestira u našoj svijesti kao neuvjetovana ljubav, radost, intimnost, užitak, sloboda, istina i znanje. U tom trenutku potpune Samorealizacije dualnost će biti potpuno ukinuta i doživljaj će biti vječni život, sve znanje i beskrajno blaženstvo poznati kao satchitananda.

Pripremljeno iz časopisa “Inner Awareness”

Autentični um

Standardno

AUTENTIČNI UM
Na isti način na koji se individualni um i polje maye pojavljuju iz Univerzalne svjesnosti, kroz tattve (korake u evoluciji),  isto se dešava sa autentičnim umom. To označava drevnu istinu da smo uvijek u jedinstvu s Univerzalnom svjesnošću, što znači da uvijek možemo iskusiti dobrobiti jedinstva a to su neuvjetovana ljubav i radost te užitak i intimnost dok god smo prisutni i centrirani u autentičnom umu. Zapravo, naš se autentični um može smatrati ogromnim interdimenzionalnim organizmom, sačinjenim od energetskih tijela s različitim funkcijama te s energetskim sustavom koji ih podržava i opskrbljuje pranom. Premda je kreiran kako bi funkcionirao kao cjelina, naš autentični um je podijeljen na tri bitna dijela: Paraatman, Jivaatman i ljudski energetski sustav.

 

Paraatman
Para na sanskritu znači „vrhovno“ ili „univerzalno“. U kombinaciji s rječju Atman, označava ono što je transcendentalno. To je nepodijeljeni um što znači da Paraatman nije sačinjen od energetskih tijela različitih  struktura i funkcija. Na svakoj dimenziji Paraatman se pojavljuje kao jedno ujedinjeno polje ili tijelo sačinjeno od svjesnosti i prane. Kao jedinstveno polje ili tijelo, Paraatman sadrži sve potrebno da bismo bili prisutni i svjesni našeg unutarnjeg i vanjskog okoliša. Paraatman ima direktnu vezu s Atmanom (Sebstvom).  Atman je točka veličine palca na desnoj strani naših grudi gdje se univerzalna ljubav pojavljuje u našoj svjesnoj svijesti. Jednom, kada postanemo svjesni Atmana,  počet ćemo osjećati žudnju za slobodom, istinom ili neuvjetovanom ljubavlju. I time što ćemo se okrenuti unutra, prema jednoj od ove tri žudnje, postat ćemo svjesni našeg,  a priori,  jedinstva s Univerzalnom svjesnošću.

 

Jivaatman
Na sanskritu jiva znači „utjelovljena duša“.  Jivaatman se odnosi na dijelove našeg autentičnog uma koji se dijeli na duh, intelekt, dušu i tijelo. Jivaatman je sačinjen isključivo od prane. Upravo kroz Jivaatman, Univerzalna svjesnost može izraziti univerzalnu ljubav koja se dijeli na užitak, (ljudsku) ljubav, intimnost i radost. Za razliku od Paraatmana, Jivaatman nije sačinjen samo od jednog nepodijeljenog tijela nego od više energetskih tijela, ovojnica i aura čija struktura varira prema njihovoj funkciji. Upravo kroz  energetska tijela, ovojnice i aure u Jivaatmanu  mi razvijamo autentični identitet, stječemo znanje i izražavamo autentične emocije, osjećaje, senzacije, autentične želje, te užitak, ljubav, intimnost i radost. Već smo pisali o ovojnicama (vidi o funkcijama i aspektima autentičnog uma), a spremamo i post o energetskim tijelima i aurama u Jivaatmanu.

 

Ljudski energetski sustav
Kao podršku Paraatmanu i Jivaatmanu posjedujemo fini energetski sustav sačinjen od čakri, meridijana i manjih energetskih centara. Pošto smo već pisali o čakrama, meridijanima i manjim energetskim centrima na dlanovima i tabanima, ovdje ćemo samo dodatno napomenuti da naš energetski  sustav sadrži dvije kande. Kande su središta iz kojih proizlaze glavni meridijani. Jedna je kanda locirana na početku kralježnice a druga unutar tijela oko pet centimetara prema naprijed od stražnjeg dijela srčane čakre. Iako kande, (koje funkcioniraju kao matematičke točke) ne zauzimaju prostor, one izvršavaju važnu organizacijsku funkciju tako što omogućavaju prijenos i preoblikovanje prane kroz ljudski energetski sustav. Od manjih energetskih centara važno je napomenuti da postoje manji energetski centri uzduž ide, pingale i sushumne čija aktivacija se koristi u dizanju kundalini-shakti energije i tantričkim slavljenjima božice. Postoji dvanaest manjih energetskih centara uzduž glavnog meridijana i po dvadeset uzduž ide i pingale.

Slika (Energetski centri uzduž…) preuzeta iz knjige “Seks i transcendencija” – Keith Sherwood

Ego

Standardno

EGO

Ljudski ego je multi-svijet, multidimenzionalno polje karmičke energije koje nadopunjuje individualni um. Njegove glavne funkcije su filtriranje iskustva pojavnog svijeta i fokusiranje volje individualnog uma koji proizlaze iz ljudskog energetskog polja. Ego fokusira volju individualnog uma tako što proizlazi zajedno sa funkcijama i aspektima uma (o kojima smo već pisali na blogu) i infiltrira se u njih kako se pojavljuju u makrokozmosu. Važno je napomenuti da ego nije strukturalni ili funkcionalni dio ljudskog energetskog sustava ili autentičnog uma. To znači da ne može procesuirati pranu ni u kojem obliku. Kao posljedica toga ego se ne može koristiti kao sredstvo za izražavanje autentične ljudske svijesti i autentičnih emocija, osjećaja i senzacija. Ego može fokusirati i filtrirati samo karmičku energiju koja je prodrla u mikrokozmos ili ju je u vanjski okoliš projicirao drugi individualni um i ego. Stoga je, kao terapeutsko sredstvo, njegova vrijednost ozbiljno ograničena obzirom da ga autentični um ne može koristiti u lociranju, prepoznavanju osobina karmičkih podpolja te izbacivanju (otpuštanju) istih. Obzirom da ego može ometati aktivnost ljudskog energetskog sustava i autentičnog uma, važno je u potpunosti postajati svjestan na svim svjetovima i dimenzijama tako da ego može biti postupno predavan volji Sebstva. Ali, treba upamtiti da cilj energetskog rada nije uništiti ego već spoznati i naučiti  kako funkcionira da bi ga pročistili i, kao krajnji cilj, da bi postali nevezani za njega kako bi Sebstvo proizašlo u svjesnu svijest.

lopta i funkcionalni centar ega na svakom svijetu i dimenziji je otprilike osam centimetara ispred i iza srčane čakre. Karmička podpolja koja čine ego su stiješnjena jedno uz drugo kroz obostranu privlačnost i polaritet. To egu daje izgled krivo oblikovane lopte. Svako karmičko podpolje unutar ega na određenoj dimenziji sadrži jedno ili više nefizičkih bića a svako nefizičko biće sadrži niz osobina koje projicira u makrokozmos kroz svoje produžetke. Produžeci su strukture koje vežu ego za karmička podpolja, objekte i živa bića u makrokozmosu i mikrokozmosu. Te ekstenzije, nalik vezama, su dinamične, mijenjajući polaritet i gustoću, jačaju ili slabe u zavisnosti od uvjeta u okolini koja okružuje ego. Strukturalno, povezanost  ega s vanjskim objektima nalikuje neuronima koji su dendritima povezani s drugim nervnim stanicama. Niti jedan od strukturalnih elemenata koji se spajaju da na određenoj dimenziji i čine ego, nemaju jedinstven oblik, strukturu ili rezonancu. Međutim oni doživljavaju kvalitativne promjene kako ego evoluira ili involuira i reagira na vanjske podražaje. Zapravo, ego može narasti veći ili manji, više ili manje gust, biti više ili manje aktivan, više ili manje polariziran kako osoba evoluira ili involuira natrag u jedinstvo sa Sebstvom.

Ego nema funkcionalni odnos sa ljudskim energetskim sustavom niti s autentičnim umom. Umjesto toga fokusira volju individualnog uma i filtrira informacije iz vanjskog okoliša kako ih primaju funkcije i aspekti uma i centri svjesnosti unutar ljudskog energetskog sustava. Snaga i utjecaj ega će ovisiti o kvaliteti i kvantiteti nefizičkih bića unutar ega te o vezanosti domaćina za ego i za podpolja za koja ga je vezao ego svojim produžecima. Kada je karmička energija unutar ega dominantno satvična, snaga ega će biti relativno slaba. Kada je energija unutar ega dominantno rađastična, biti će jači. I kada je karmička energija unutar ega dominantno tamasična biti će najjači. Kod ljudski bića koja su postigla jedinstvo sa Sebstvom ego će biti dominantno satvičan. Ali treba zapamtiti da u Kali yugi čak ni prosvijetljenim majstorima i onima koji su rođeni u jedinstvu sa Sebstvom nije moguće živjeti bez ega. Osnovna razlika između navedenih majstora i prosječne osobe je ta da je majstor rafinirao svoj ego i postao nevezan za njega, dok prosječna osoba nije.

Iz knjige „Prevladavanje karme“ – Keith Sherwood