Tag Archives: sreća

Razvoj djeteta i energetski problemi

Standardno

RAZVOJ DJETETA I ENERGETSKI PROBLEMI

Veza i odnos novorođenčeta prema majci temelji se na njegovoj potrebi za materijalnom i duhovnom (energetskom) hranom što mu je ona pruža. Ne može li dijete slobodno primati i predavati se majci, ne može li svoje potrebe slobodno projicirati u nju, oštetit će energetski sustav. Potreba za dojenjem je prirođena i dijete ju obavlja instinktivno. Međutim, ne doji li majka dijete ispravno ili uopće ne doji, to će na njemu ostaviti energetski trag. Tako se može blokirati energija koja se kreće ramenima, vratom i usnama djeteta te gutanje hrane (taj predio ljudskog energetskog polja i tijela je pod kontrolom pete čakre ). Bol zbog toga što nije dovoljno dugo sisalo ili se osjetilo sigurnim u toku dojenja uzrokuje stezanje u petoj čakri. U tijelu se kontrakcija pete čakre očituje u stezanju ramena, vrata, grla i mišića usana. Stezanje pete čakre može biti pogubno jer ona kontrolira verbalno i neverbalno izražavanje misli i osjećaja, kao i potpuno izražavanje fizičkog tijela. Peta čakra regulira i djetetovu sposobnost da se kreće spontano, radosno i ritmički. Ona je razvođe u kojem se emocije kao što su ljutnja, strah i bol pretvaraju u radost i ako je čakra blokirana u ranom djetinjstvu, kad odraste, dijete neće moći razriješiti i slobodno manifestirati ljutnju, strah i bol i preobraziti ih u neuvjetovanu radost.

Ako se slobodno zračenje energije poremeti kada se dijete navikava na uredno obavljanje nužde, blokira se protok energije što teče iz prve čakre smještene u korijenu kralježnice. Prva čakra čovjeku daje temeljni osjećaj sigurnosti. Kad se blokira zračenje prane iz prve čakre zakočit će se frekvencije energije povezane s opstankom, sigurnošću i zaštitom. Ne osjeća li dijete sigurnost u sebi, cijeli život će je tražiti izvan sebe u pretjeranom uzimanju hrane, stjecanju imovine itd., odnosno u svemu onome što mu može pružiti prividni osjećaj sigurnosti. Nedostaje li djetetu osjetilna stimulacija, jer roditelji ne osjećaju vlastito tijelo ili teško izražavaju ljubav prema djetetu, ne tetoše li ga ili ako zaspi u suzama, nastaje poremećaj u drugoj čakri. Tim poremećajem dijete gubi osjećaj vlastitog tijela, te ubrzo postaje neosjetljivo i otupljeno. Tako postaje pasivno. Zbog otupljenosti u kasnijem životu tražit će  isključivo senzualne užitke. Ljude će promatrati kao objekte koji će udovoljavati njegovim potrebama. Zbog poremećaja u prvoj i drugoj čakri čovjekov doživljaj sreće ovisit će o vanjskom svijetu i on će  učiniti sve kako bi nadoknadio gubitak tog osjećaja u vlastitom tijelu i energetskom polju. Kad izgubi ono što mu pruža zadovoljstvo, pojavljuje se osjećaj praznine koji se sve teže ispunjava što dovodi do opsesivnog ponašanja. Problemi se u pubertetu pojačavaju jer je protok energije (kundalini šakti) pojačan za vrijeme spolnog sazrijevanja. Ako je blokirana prva čakra (ishodište kundalini energije) blokada u njoj će priječiti seksualnu energiju da protječe drugom čakrom i adekvatnim meridijanima.

Priređeno iz knjige „Čakre kola života“, K. Sherwood

Oglasi

Jastvo

Standardno

U narednih nekoliko postova citirat ćemo fragmente učenja velikih prosvijetljenih majstora kao što su Ramakrišna, Vivekananda i Ramana Maharši. Počet ćemo s učenjem Ramane Maharšija i objavit ćemo dijelove iz knjige ATMA-VIČARA ili Put samoispitivanja. Njegovo učenje i dalje nadahnjuje, a posebno su zanimljivi i britki dijelovi o spoznaji Jastva (Sebstvo, Atman), naše prave prirode iz koje se pojavljujemo.

PRIRODA JASTVA

Pitanje: Kako spoznati Jastvo putem direktnog iskustva?

Maharši: Da bismo govorili o spoznaji Jastva, moraju postojati dva Jastva, jedno koje spoznaje, drugo koje treba spoznati i proces spoznavanja. Stanje koje zovemo spoznajom je jednostavno biti to što jesi, a ne spoznati nešto ili postajati nešto. Onaj koji ga je ostvario je samo ono što jeste i što je oduvijek bio. To stanje se ne može opisati. Ono se može samo biti. Naravno, mi olako koristimo termin „samoostvarenje“ u nedostatku boljeg termina. Kako ostvariti ili učiniti stvarnim ono što je jedino stvarno?

Pitanje: Kako postići samoostvarenje?

Maharši: Ostvarenje nije nešto novo što treba zadobiti; ono je već tu. Samo odbaci misao „ja nisam ostvario“. Tišina ili mir je ostvarenje. Ne postoji trenutak kada Jastva nema. Dokle god imaš sumnju ili osjećaj da ga nisi ostvario, trebaš uložiti napor da se oslobodiš takvih misli. One postoje uslijed poistovjećenosti Jastva sa ne-Jastvom. Kada ne-Jastvo iščezne, Jastvo jedino ostaje.

Pogrešno je pričati o ostvarenju. Što tu ima da se ostvari? Stvarnost je uvijek takva kakva jeste. Mi ne stvaramo ništa novo, niti postižemo nešto što već nismo imali. Za to postoji jedan dobar primjer. Da bismo napravili bunar potrebno je da iskopamo veliku rupu. Mi ne stvaramo prostor u rupi ili bunaru, mi samo uklanjamo zemlju koja ispunjava taj prostor. Prostor je tu bio oduvijek. Na isti način mi samo trebamo odbaciti sve dugogodišnje mentalne tendencije (vasane) koje su sa nama. Kada ih napustimo, jedino Jastvo će sijati.

Pitanje: Kako postići oslobođenje?

Maharši: Sloboda je naša prava priroda. Mi smo to. Sama činjenica da žudimo za oslobođenjem pokazuje da je sloboda od svakog ropstva naša prava priroda. To nije ništa novo što treba steći. Sve što je potrebno je osloboditi se lažne pretpostavke da smo zarobljeni. Kada to učinimo, nećemo imati nikakvih sličnih želja i misli. Dokle god netko žudi za oslobođenjem, dotle se može smatrati zarobljenim.

Postojanje je isto što i sreća, a sreća je isto što i bivanje. Riječ oslobođenje je tako provokativna. Zašto bi netko tragao za njim? Čovjek vjeruje da postoji ropstvo i zato traga za oslobođenjem. Ali činjenica je da ne postoji nikakvo ropstvo već samo sloboda. Zašto nešto imenovati, pa onda tragati za tim?

Samo otkloni neznanje. To je sve što treba učiniti. Sva pitanja koja se odnose na oslobođenje su neprihvatljiva. Oslobođenje znači slobodu od ropstva, što podrazumijeva sadašnju prisutnost ropstva. Nema nikakvog ropstva i samim tim nema ni oslobođenja.

Pitanje: Koja je razlika između uma i Jastva?

Maharši: Um okrenut ka unutra je Jastvo, okrenut prema van on postaje ego i vanjski svijet. Različitu odjeću od pamuka nazivamo različitim imenima. Zlato oblikovano u različite ukrase nazivamo različitim imenima. Ali sva odijela su pamuk i svi ukrasi su zlato. Jedno je stvarno, mnoštvo su samo imena i oblici.

Preuzeto iz: “Put samoispitivanja” po učenju Šri Ramane Maharšija

Sreća i partnerski odnos

Standardno

SREĆA I PARTNERSKI ODNOS

sretan parStremiti ka sreći i kako je dostići predmetom je rasprava otkako postoji ljudski rod. Međutim rasprava je donijela mnogo više nejasnoća nego preciznih objašnjenja koja bi mogla biti od koristi u svakodnevnom životu. Posebno su zanimljivi bili pokušaji uključivanja želje za srećom i dostizanjem stanja sreće u duhovni razvoj i samorealizaciju. Ovdje ćemo se osvrnuti i na sreću u partnerskim odnosima i objasniti zablude vezane za sam koncept sreće. Važno je napomenuti da je želja za srećom zapravo želja za apstraktnim konceptom i mentalnom konstrukcijom koja se pojavljuje iz individualnog uma i ega. Stoga, koncept sreće nije nešto što se može lako izmjeriti i definirati. Sreća je subjektivna reakcija na okolnosti, što u krajnjem slučaju ovisi o osobnim očekivanjima i nečijoj subjektivnoj reakciji na vanjsko okruženje. Želja za srećom nije želja za nečim „stvarnim“ ili „opipljivim“, već je to prije želja za nečim što postoji u mašti kao protuteža ili zamjena za zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost, a izvire iz osobnog karmičkog tereta. Ovdje je također važno spoznati da su svi koncepti, uključujući i sreću, regulirani hermetičkim principom ritma, dok zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost nisu. Princip ritma navodi: “Sve teče unutra i van. Sve ima svoje mijene. Sve stvari rastu i padaju. Klatno se manifestira u svemu. Mjera zamaha klatna udesno je mjera zamaha ulijevo. Ritam kompenzira“. Primjenom principa ritma postaje jasnim da sreću prati nesreća i da što je veća sreća otklon klatna na drugu stranu će biti veći.

Suprotno sreći, koja proizlazi iz individualnog uma i ega, zadovoljstvo, ljubav, intimnost i radost proizlaze iz autentičnog uma. Partneri koji imaju uspješne odnose i veze su skinuli potragu za srećom „sa dnevnog reda“. Oni intuitivno spoznaju da je sreća apstraktni koncept i da je nemoguće održati sreću, te se radije fokusiraju na stvarne stvari kao što su prevladavanje određenih blokada, bolje međusobno komuniciranje te preoblikovanje zadovoljstva u ljubav i zatim ljubavi u intimnost i radost. Ako partneri spoznaju ove činjenice oni neće činiti nerazumne zahtjeve jedno prema drugome ili imati nerazumna očekivanja. Oni će spoznati da užitak, ljubav, intimnost i radost nikad nisu bili ovisni o vanjskim okolnostima već o odnosu prema sebi samima. Zapravo napuštanjem jalove potrage za srećom, partneri u vezi se mogu usmjeriti na stjecanje znanja i vještine koja će unaprijediti njihova polja svjesnosti i energije. Stjecanjem znanja i vještine i predajući sebe ciljevima koji su u skladu s njihovom dharmom te odabirom prikladnih djelatnosti, partneri mogu povećati svoj doživljaj Univerzalne svjesnosti i autentičnog univerzuma koji od tamo proizlazi.

Za kraj je važno još jedanput napomenuti da su sreća i nesreća kvalitete koje se pojavljuju iz kolektivnog polja maye. Poriv za srećom i ostajanjem u stanju sreće može navesti osobe da se drže za situacije koje ih čine sretnima. Ali, okolnosti koje su ih učinile sretnima jednom se moraju promijeniti i kad se to desi mora se prigrliti – nada. Na nesreću, kad osoba prigrli nadu, mora odbaciti prisutnost u sadašnjosti iz koje se jedino može doživjeti užitak, ljubav, intimnost i radost, i prigrliti budućnost, gdje je sreća daleko od garantirane. Građenje života na sadašnjoj nadi predstavlja ozbiljan problem partnerima koji teže intimnoj vezi. Nada ne samo da gura osobu u budućnost nego je veže za vanjsko okruženje i gura iz svog osobnog prostora odakle se užitak, ljubav, intimnost i radost pojavljuju.

(Prema učenju K. Sherwooda).