Tag Archives: učitelj

UČENIK

Standardno

duh u drvetuDavno jednom, ljudi su zatražili od Višnua univerzalni lijek za njihove nevolje, bolesti i patnju. On im je rado pomogao inkarnirajući svoju višeglavu kobru u duhovnog učitelja koji im je trebao prenijeti znanje o univerzalnoj svijesti. Poslani učitelj okupio je 1000 učenika s namjerom da im prenese božansko znanje,  ali pod jednim uvjetom: učenici su trebali ostati s druge strane zavjese koju je postavio između sebe i njih. Primopredaja znanja je trajala i trajala i jedan mladić se u jednom momentu morao udaljiti zbog svojih prirodnih potreba. Na ostale učenike je to djelovalo kao znak za slobodnijim ponašanjem i znatiželjom i nedugo zatim nekolicina ih je iz radoznalosti razderala zastor koji ih je dijelio od učitelja. No, svi prisutni učenici su tada spaljeni i pretvoreni u pepeo. Učitelj je bio tužan i razočaran zbog neplaniranog  i nemilog događaja. Tada se, nakon obavljene nužde, iznenada pojavio mladić zbunjen prizorom. Učitelj je pomislio, no dobro, ako sam i izgubio 999 učenika makar mi je ostao ovaj mladić i njemu ću prenijeti znanje, ali ponovo pod jednim uvjetom. Mladić je morao postati duh koji visi na drvetu i oslobođenje će imati kada makar jednom učeniku prenese dobiveno znanje. Tako je duh sa drveta svakom prolazniku pokušao prenijeti svoje znanje, ali bi uvijek, prije ili kasnije nešto pošlo po zlu, ili učenici nisu znali odgovore na pitanje ili nisu mogli do kraja spoznati znanje i duh bi morao ubiti i progutati učenika. I to je trajalo godinama i godinama. Učitelj je, gledajući to, postajao sve tužniji i tužniji te je iz samilosti jednog dana sam očajnom duhu postao učenikom. Konačno, duh je prenio sve svoje znanje jednom učeniku. Oslobođenje je doživio onoga trenutka kada je znanje vratio svome izvoru, a do tada je morao više puta žrtvovati (ubiti) svoj vlastiti ego.

Sažeto iz Yoga sutre Patanjali

Guru

Standardno

GURU

Često pitanje svih duhovnih tragalaca je: Kada, zašto i kako dolazi pravi učitelj!? Tko je on? Da li možemo duhovno napredovati bez njega, itd? Mnogo yogijskih i tekstova vedante pisalo je o potrebi i ulozi gurua u našem duhovnom životu. Nedoumice i dalje postoje, ali samo onda kada nismo spremni na predanost i odustajanje od ideje o svome „Ja“ i predaji Jastvu. Evo kako nedoumice raspršuje veliki majstor Ramana Mahariši.

„…Guru je Jastvo. Ponekad čovjek postane nesretan i nezadovoljan onim što ima u životu. Moleći se Bogu (Univerzalna svjesnost) on traži ispunjenje svojih želja. Njegov um se postepeno pročišćuje, sve dok ne počne čeznuti za spoznajom Boga, želeći više da zadobije njegovu milost nego da ispuni svoje svjetovne želje. Tada se božja milost počinje manifestirati. Bog uzima oblik Gurua i pojavljuje se pred poklonikom, podučavajući ga istini i pročišćavajući njegov um kroz odnos. Poklonikov um stiče snagu postajući sposoban da se okrene ka unutra. Meditacijom se još više pročišćava i ostaje miran bez ijednog misaonog vala. Ta ekspanzija mira je Jastvo. Guru je i vanjski i unutrašnji. Izvana on usmjerava um ka unutra. Iznutra, on ga povlači ka Jastvu pomažući mu da se smiri. To je Guruova milost. Nema razlike između Boga, Gurua i Jastva.

… Izaberi onog učitelja pored kojeg nalaziš šanti (mir). Onaj koji savjetuje istinskog tragaoca da čini ovo ili ono nije pravi učitelj. Tragač je već izmoren vlastitim aktivnostima i želi mir i odmor. Drugim riječima, on želi da se njegove aktivnosti prekinu. Ako mu učitelj govori da svojim aktivnostima doda nove ili ih zamijeni drugim, kako to zaista može pomoći tragaocu?

…Pravi Guru je onaj na kojeg se tvoj um uključuje. On treba da bude obdaren mirom, strpljenjem, sposobnošću da oprašta kao i drugim vrlinama; on mora biti u stanju da pogledom privuče druge kao što magnet privlači željezo; on mora imati osjećaj jednakosti prema svima. Onaj koji posjeduje ove vrline je pravi Guru.

…Sve dok tragaš za samoostvarenjem Guru je neophodan. Guru je Jastvo. Gledaj na Gurua kao na istinsko Jastvo, a na sebe kao na individualno Jastvo. Nestanak ovog osjećaja dualnosti predstavlja otklanjanje neznanja. Dokle god u tebi postoji dualnost Guru je neophodan. Samo zato što poistovjećuješ sebe s tijelom misliš da je i Guru tijelo. Niti si ti tijelo, niti je Guru tijelo. Ti si Jastvo, a isto tako i Guru. Ovo znanje se stječe onim što nazivaš samoostvarenjem.“